NiP nakon izbora ulazi u novu fazu: analiza rezultata, moguća reorganizacija i pitanje budućih koalicija
Izborni rezultat Naroda i pravde otvorio je prostor za ozbiljno preispitivanje političkog kursa ove stranke, ali i šireg odnosa snaga unutar bh. političke scene. U javnosti se sve češće govori o tome da NiP nakon izbora ulazi u period detaljne analize, mogućih kadrovskih promjena i priprema za djelovanje iz opozicije, iako partija i dalje zadržava ambiciju da ostane jedan od ključnih aktera političkog života u Bosni i Hercegovini.
Upravo zbog toga, svaka izjava čelnika i istaknutih članova dobija dodatnu težinu, jer pokazuje u kojem pravcu bi se stranka mogla kretati nakon izbornog ciklusa koji je donio i određena razočaranja, ali i potrebu za unutrašnjim konsolidovanjem.
O stanju u stranci, očekivanim promjenama i odnosima sa drugim političkim subjektima govorio je Aljoša Čampara, član Predsjedništva Naroda i pravde, gostujući u emisiji Dan uživo na N1. Njegov nastup bio je važan jer je, osim ocjene izbornog rezultata, ponudio i uvid u to kako NiP vidi vlastitu budućnost u uslovima kada se političke kombinacije u Federaciji BiH ponovo intenzivno prelamaju oko odnosa prema SDA, HDZ-u i drugim strankama.
Čampara je naglasio da unutar stranke postoji spremnost za samokritiku, ali i odlučnost da se ne pravi dramatičan raskid s dosadašnjim političkim smjerom, nego da se izvuče pouka iz rezultata i pripremi teren za naredne izazove.
Prema njegovim riječima, moguće su kadrovske i organizacione promjene, naročito na nivou općinskih i kantonalnih odbora, kao i u samom rukovodstvu stranke. Takav pristup pokazuje da NiP želi analizirati gdje je došlo do slabijeg efekta na terenu, koje su organizacione tačke bile najranjivije i kako ojačati unutrašnju strukturu prije budućih političkih i lokalnih borbi.
U političkim partijama nakon izbora ovakvi procesi obično imaju dvostruku funkciju: s jedne strane, oni služe kao korekcija grešaka; s druge, predstavljaju signal javnosti da stranka nije zatvorena za promjene i da razumije da biračko tijelo očekuje odgovornost. Čampara je upravo u tom tonu govorio o potrebi da se napravi ozbiljan rezime rada i da se nakon toga krene u reorganizaciju, posebno imajući u vidu predstojeće lokalne izbore.
Ipak, kada je riječ o liderstvu stranke, Čampara je bio izuzetno jasan. Elmedin Konaković ostaje na čelu NiP-a, a pitanje njegovog odlaska, prema njegovim riječima, uopšte nije stavljeno na sto kao realna opcija. Naglasio je da na posljednjoj sjednici Predsjedništva nije bilo zahtjeva da se Konakoviću oduzme povjerenje ili da se pokrene procedura preuzimanja rukovođenja strankom.
Naprotiv, kako je rekao, predsjednik NiP-a dobio je jednoglasnu podršku kompletnog Predsjedništva da nastavi voditi organizaciju. To je važan signal unutrašnje stabilnosti, naročito u trenutku kada se na političkoj sceni često stvara dojam da lošiji izborni rezultat nužno znači i smjenu lidera. U slučaju NiP-a, rukovodstvo je očigledno odlučilo da prvo napravi analizu, a tek potom eventualno koriguje strategiju.
Jedna od najzanimljivijih tema u razgovoru odnosila se na moguće prekompozicije vlasti na federalnom nivou i na pitanje da li bi SDP mogao napustiti dosadašnje partnere i ući u koaliciju sa SDA. Čampara nije isključio takav rasplet, iako je naglasio da je to isključivo stvar političkog dogovora stranaka.
Njegova izjava da se u NiP-u “ne bi ni ljutili” ako bi SDP otišao sa SDA u koaliciju pokazuje određeni stepen političkog pragmatizma, ali i svijest da se u bosanskohercegovačkoj politici savezništva često mijenjaju u zavisnosti od izbornog rezultata i parlamentarne matematike. U takvim okolnostima, ideološke razlike često ustupaju mjesto potrebi za formiranjem većine, a birači potom procjenjuju da li je takav potez opravdan ili nije.
Čampara je, međutim, otvorio i pitanje političke percepcije takvog poteza. Ako bi SDP zaista ušao u vlast sa SDA, postavilo bi se pitanje kako bi na to reagovali njihovo članstvo i birači, ali i da li bi to značilo priznanje da je prethodna vlast Trojke ipak napravila neke dobre stvari.
Ova vrsta političkog tumačenja posebno je važna jer pokazuje kako se u bosanskohercegovačkom javnom prostoru svaka nova koalicija ne posmatra samo kao tehničko pitanje već kao dokaz političke dosljednosti ili nedosljednosti. U tom smislu, odnosi između stranaka nisu samo formalni dogovori o raspodjeli funkcija, nego i poruke biračima o tome ko s kim može, a ko ne može sarađivati nakon izbora.
Govoreći o trenutnim pregovorima i mogućem novom rasporedu snaga, Čampara je procijenio da politički razgovori više upućuju na formiranje koalicije SDA, Stranke za BiH, DF-a i HDZ-a. Prema njegovom mišljenju, takva kombinacija ima dovoljan broj ruku u Federalnom parlamentu da obezbijedi većinu, iako konačni izborni rezultati još nisu u potpunosti potvrđeni.
U političkoj praksi Federacije BiH upravo taj detalj zna biti presudan, jer nekoliko mandata više ili manje može potpuno promijeniti odnos snaga i odlučiti ko će formirati izvršnu vlast. Zbog toga se i dalje pažljivo prate svi rezultati, prigovori i potvrde, jer parlamentarna većina nije samo broj na papiru nego osnova za formiranje vlade, raspodjelu resora i provedbu političkih prioriteta.
Posebnu pažnju Čampara je posvetio i rokovima za uspostavu vlasti, podsjećajući na pravila koja je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Upozorio je da nepoštivanje tih rokova može dovesti do ozbiljnih posljedica, pa čak i do vanrednih izbora ako se institucionalni procesi dodatno zakompliciraju.
Takvo podsjećanje nije bez razloga, jer Bosna i Hercegovina već godinama pokazuje koliko je teško pravovremeno formirati vlast nakon izbora, a svako odugovlačenje dodatno usporava rješavanje ključnih pitanja. U tom kontekstu, Čampara je iznio očekivanje da bi proces formiranja vlasti mogao biti završen do aprila ili maja, iako je jasno da politička dinamika u zemlji često zna poremetiti i najopreznije prognoze.
Na pitanje može li NiP sarađivati sa SDA, Čampara je napravio važnu razliku između institucionalne saradnje i ulaska u zajedničku vlast. Prema njegovom stavu, razgovor i saradnja na pitanjima od državnog interesa uvijek su mogući, pa čak i poželjni, ali ne vidi prostor za koalicioni ulazak u vlast. Takav stav ukazuje na to da NiP, iako spreman na dijalog, želi zadržati određenu političku liniju razgraničenja u odnosu na SDA.
Istovremeno je naglasio da stranka neće blokirati sve prijedloge samo zato što dolaze od političkih rivala, nego će podržati svaki potez koji je u interesu Bosne i Hercegovine. To uključuje i pitanja evropskih integracija, reformi i euroatlantskog puta, gdje opozicija, po njegovom mišljenju, ne bi trebala otežavati rad buduće vlasti.
Ovakav politički pristup pokazuje da se NiP nalazi između dvije potrebe: s jedne strane, mora obnoviti unutrašnju snagu i povratiti povjerenje birača; s druge, mora ostati relevantan u odnosima koji se budu razvijali na federalnom i državnom nivou. Upravo zato naredni mjeseci mogu biti presudni ne samo za ovu stranku nego i za širu stabilnost političkog sistema u Bosni i Hercegovini.
U vremenu kada su koalicije promjenjive, a pritisak javnosti sve veći, svaka izjava o partnerstvima, opoziciji i reformama dobija širu težinu. NiP će, prema svemu sudeći, pokušati da iz kombinacije analize, reorganizacije i političkog pragmatizma izađe jači, dok će rezultati narednih koraka pokazati koliko je ta strategija održiva u stvarnim političkim okolnostima.
