Sabina Ćudić o postizbornoj aritmetici: ko će formirati vlast i zašto su ostavke pitanje političke odgovornosti
Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je ušla u fazu intenzivnih pregovora, međusobnih poruka i tumačenja izbornog rezultata, a jedna od najzanimljivijih figura u tom procesu je Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke u ostavci i zastupnica koja je lično ostvarila izborni uspjeh za Državni parlament.
Njeno gostovanje u emisiji Centralni dnevnik na Face TV-u, kod Senada Hadžifejzovića, otvorilo je niz tema koje se ne tiču samo Kantona Sarajevo, nego i šireg pitanja kako u BiH funkcioniše politička odgovornost, kako se sklapaju koalicije i zašto se pojedini lideri rijetko odlučuju na ostavke nakon loših izbornih rezultata.
Ćudić je u razgovoru naglasila da je za nju podnošenje ostavke nakon slabijeg rezultata stranke normalan politički bonton, a ne slabost. U zemlji u kojoj pojedini lideri godinama ostaju na čelu stranaka bez obzira na izborni učinak, njen potez predstavlja izuzetak koji mnogi tumače kao znak političke dosljednosti.
Posebno je zanimljivo to što je riječ o jednoj od rijetkih političarki na vrhu velike parlamentarne stranke u BiH koja je svoj mandat lično osvojila, a ne naslijedila ga kroz unutarstranačku strukturu ili kompromis iza zatvorenih vrata. Upravo zbog toga njen slučaj nadilazi ličnu politiku i otvara šire pitanje: da li je u domaćem političkom sistemu odgovornost još uvijek izuzetak, a ne pravilo?
Koaliciona matematika u Kantonu Sarajevo
Jedna od glavnih tema emisije bila je postizborna matematika u Kantonu Sarajevo, gdje se već danima vode razgovori o tome ko ima dovoljno ruku za formiranje nove većine. Ćudić je upozorila da se u ovakvim situacijama mora biti oprezan s terminom “blokada”, jer ustavni i poslovnički okvir predviđa jasne procedure i političke mehanizme koji se moraju poštovati.
Prema njenim riječima, ako proces formiranja vlasti potraje predugo, posljedice neće snositi stranke nego građani, jer institucije moraju funkcionisati, budžet mora biti usvojen, a javni servis ne može stati zbog političkih pregovora.
U političkom smislu, Kanton Sarajevo je i dalje jedno od najosjetljivijih mjesta u zemlji, jer se upravo tu često prelamaju odnosi između većih stranaka i manjih partnera, kao i odnos između ideoloških razlika i pragmatičnih dogovora. Ćudić je podsjetila da su aritmetika i broj ruku važni, ali da su jednako važni i zakonski rokovi, kao i sposobnost da se javne institucije ne pretvore u taoca stranačkih kalkulacija.
Na taj način je praktično poručila da se vlast ne može graditi na dugotrajnom zastoju, ali ni na improvizaciji koja zanemaruje pravila sistema.
Odnos prema koalicijama: između principa i pragme
Posebnu pažnju izazvale su njene ocjene o mogućim koalicijama na nivou kantona i države. Ćudić je otvoreno govorila o tome da je ranije predviđala mogućnost saradnje između SDP-a i SDA, uprkos višestrukim demantijima iz vrha SDP-a u predizbornom periodu. Podsjetila je da su tadašnji javni nastupi bili vrlo oštri, pa i praćeni najavama političkog obračuna s rivalima, ali smatra da takva retorika ne pomaže ozbiljnom vođenju države.
Prema njenom stavu, političari ne bi trebali tražiti podršku obećavajući hapšenja protivnika, jer je to, kako je rekla, neukusno i opasno kao model političkog predstavljanja.
Ova vrsta komentara otvara i šire pitanje kako se u Bosni i Hercegovini vode kampanje. Umjesto programskih razlika, birači često slušaju poruke o tome ko će koga “skinuti”, “uhapsiti” ili “izbaciti iz vlasti”, a nakon izbora isti akteri završavaju za istim stolom. Upravo zbog toga Ćudićin stav ima dodatnu težinu: on upućuje na potrebu da se politika vrati sadržaju, a ne spektaklu.
U vremenu kada birači sve češće osjećaju zamor od konfliktne retorike, ovakve poruke mogu zvučati kao pokušaj vraćanja minimuma ozbiljnosti u javni prostor.
Država, SNSD i pitanje interesa građana
Jedan od najkritičnijih dijelova razgovora odnosio se na ulogu SNSD-a i Milorada Dodika u državnoj politici. Ćudić je ocijenila da je paradoksalno što se upravo SNSD-u prepušta da govori o državi, dok ostatak političke scene često reaguje tek naknadno.
Prema njenim riječima, u javni prostor su dospjeli planovi i obećanja koja se odnose na energetske projekte, prirodne resurse i strane investicije, ali ona upozorava da takvi dogovori moraju biti posmatrani kroz prizmu interesa građana, a ne samo kroz prizmu političkog opstanka pojedinaca.
Posebno je naglasila da se u Republici Srpskoj ne smije ignorisati činjenica da, kako je rekla, građani mogu postati taoci političke trgovine u kojoj se vrijedni resursi stavljaju u službu uskih stranačkih i ličnih interesa. Iako su takve izjave politički oštre, one reflektuju duboko nepovjerenje dijela javnosti prema načinu na koji domaće elite upravljaju strateškim pitanjima.
U društvu u kojem su energija, voda, zemlja i prirodna bogatstva često predmet političkih dogovora, pitanje transparentnosti postaje jednako važno kao i sama izborna matematika.
Šta znače ponude i pritisci na manje stranke
Ćudić je govorila i o tome da Naša stranka, prema njenim riječima, redovno prima različite oblike političkih ponuda i pokušaja utjecaja, ali da takvi pristupi ne prolaze jer stranka funkcioniše na principima koji ne podrazumijevaju trgovinu mandatima. Ona je to opisala kao svojevrsno “mešetarenje”, odnosno pokušaje da se kroz obećanja pozicija, podrške i kadrovskih rješenja utiče na političko ponašanje poslanika.
Takvi pritisci, prema njenom mišljenju, pokazuju da neki akteri još uvijek ne razumiju kako funkcionišu stranke koje žele zadržati ideološki identitet i unutrašnju disciplinu.
Ovaj dio intervjua posebno je važan jer pokazuje koliko je politički prostor u BiH opterećen neformalnim dogovorima. U praksi, male stranke često se nalaze u situaciji da im se nude funkcije, utjecaj ili institucionalni ustupci u zamjenu za podršku većim blokovima. Međutim, Ćudić je nastupila s porukom da se politička kredibilnost ne gradi na takvim ponudama, nego na dosljednosti prema biračima.
Time je zapravo poslala signal da u njenom političkom pristupu kompromis postoji, ali ne po cijenu osnovnih principa.
Može li vlast bez HDZ-a i SNSD-a?
Na kraju razgovora otvoreno je i pitanje da li je moguće formirati vlast na federalnom i državnom nivou bez ključnih nacionalnih stranaka poput HDZ-a i SNSD-a. Ćudić je odgovorila da treba sačekati rasplet u domovima naroda, ali je poručila da, prema trenutnim projekcijama, takav scenario ipak nije isključen.
To je važna politička poruka, jer pokazuje da se u bosanskohercegovačkom sistemu vlast često ne završava na brojanju glasova u jednom domu, nego zahtijeva kompleksan balans između različitih nivoa institucija i etničko-političkih interesa.
U konačnici, cijeli intervju Sabine Ćudić može se posmatrati kao pokušaj da se javnosti objasni da politika nije samo borba za pozicije, nego i pitanje odgovornosti, procedure i kredibiliteta. Njena ostavka, kritika na račun dugogodišnjih lidera, oprez prema blokadama i insistiranje na institucionalnom funkcionisanju daju dodatni sloj raspravi o tome kakvu političku kulturu BiH zapravo ima.
U zemlji u kojoj se vlast često formira tek nakon iscrpljujućih pregovora, a javnost navikava na stalne krize, poruke o odgovornosti i principima postaju važnije nego ikad.
Bez obzira na to kako će se završiti pregovori u Kantonu Sarajevo i na državnom nivou, jedno je jasno: postizborni period u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorio raspravu o tome ko je spreman preuzeti odgovornost, a ko ostaje vezan za političku funkciju i nakon poraza.
Upravo zbog toga nastupi poput ovog imaju širi značaj od same dnevne politike, jer pokazuju koliko su principi, javni interes i proceduralna disciplina još uvijek osjetljiva tema u domaćem političkom životu.
