Lobistički ugovor Vlade RS-a pod lupom nakon tvrdnji o podršci iz Saudijske Arabije i Izraela

Kanadska lobistička kuća Dickens & Madson Canada Inc., koju vodi Ari Ben-Menashe, u svojim izvještajima podnesenim američkom Ministarstvu pravde navodi da je u razgovorima o Republici Srpskoj dobila signale podrške od zvaničnika iz Saudijske Arabije i Izraela. Riječ je o dokumentima koji su predani u skladu sa Zakon o registraciji stranih agenata (FARA), a koji otkrivaju dio aktivnosti koje je ova firma vodila u interesu vlasti Republike Srpske.

Prema zapisima iz prijava, lobistička kuća je angažovana da djeluje u cilju jačanja političke pozicije entiteta i, kako se navodi, u kontekstu želje za nezavisnošću Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Ovakve tvrdnje dodatno su skrenule pažnju na način na koji se institucije RS-a predstavljaju u inostranstvu, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se lobiranje prema stranim državnim strukturama mora prijaviti nadležnim organima.

Šta stoji u američkim izvještajima

Firma Dickens & Madson u polugodišnjim izvještajima opisuje da je savjetovala i zastupala Republiku Srpsku pred različitim nivoima vlasti u više država, s ciljem da se obezbijedi politička podrška za ono što se u dokumentima naziva konsolidacijom i jačanjem pozicije entiteta.

U izvještajima se navodi da su zvaničnici RS-a zainteresovani za politički ishod koji bi vodio ka otcjepljenju ili potpunoj samostalnosti od Bosne i Hercegovine, što je pitanje koje je u BiH i dalje duboko politički i ustavnopravno osjetljivo.

Posebno je zanimljiv dio u kojem se tvrdi da je firma održala više susreta s Uredom prijestolonasljednika Saudijske Arabije i Uredom predsjednika Izraela. Prema navodima iz dokumentacije, obje države imaju određenu vrstu interesa za odnose i s Republikom Srpskom i s Bosnom i Hercegovinom, a lobisti tvrde da se u tim kontaktima otvaralo i pitanje mogućeg međunarodnog razumijevanja ideje o nezavisnosti RS-a.

Ipak, u samim izvještajima nije precizirano da li su ti razgovori doveli do konkretnih političkih koraka ili obećanja.

Koliko je do sada plaćeno za lobiranje

Prema dostupnim podacima, Vlada Republike Srpske je ugovor s ovom firmom potpisala 6. septembra 2025. godine, a izvještaji pokazuju da je do sada isplaćeno četiri miliona dolara. Međutim, kako je jedan od perioda lobiranja i dalje u toku, konačni troškovi vjerovatno će biti još veći. To znači da bi naredni izvještaj mogao pokazati dodatne uplate i širi obim angažmana nego što je trenutno vidljivo iz javno dostupnih dokumenata.

Takvi aranžmani nisu neuobičajeni u međunarodnoj politici, gdje entiteti, države ili političke grupe angažuju specijalizovane firme kako bi otvorile vrata političkim krugovima u inostranstvu. Ipak, u slučaju Republike Srpske, tema je posebno osjetljiva jer se u pozadini nalazi pitanje odnosa prema ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, kao i pitanje ko ima mandat da predstavlja političke interese entiteta na način koji se može tumačiti kao pokušaj promjene državnog statusa.

Reakcija Ustavnog suda BiH

Zbog ovog ugovora, ali i zbog ukupnih aktivnosti lobiranja Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama, reagovao je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Na svojoj 174. plenarnoj sjednici donesena je odluka kojom su zabranjene sve isplate iz budžeta RS-a po ugovoru s Dickens & Madsonom.

Odluka se ne odnosi samo na ovaj pojedinačni aranžman, nego i na širi okvir aktivnosti koje se vode putem lobističkih agencija radi ciljeva koji su, prema ocjeni Suda, u suprotnosti s Ustavom BiH, odlukama Ustavnog suda i institucija Bosne i Hercegovine.

U obrazloženju se navodi da su Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi RS-a i odgovornim licima, uključujući i njihove predstavnike u inostranstvu, naložene mjere kojima se mora obustaviti svako dalje postupanje povezano s tim plaćanjima. Ova odluka pokazuje da je pravna i politička bitka oko lobiranja RS-a daleko od tehničkog pitanja finansiranja, jer se direktno dotiče ustavnih nadležnosti i granica političkog djelovanja entitetskih institucija.

Ko je Ari Ben-Menashe i zašto je sporan

Na čelu firme Dickens & Madson nalazi se Ari Ben-Menashe, izraelsko-kanadski poslovni čovjek koji tvrdi da je bivši izraelski vojni obavještajac. Njegovo ime godinama se veže za različite međunarodne političke kampanje i kontroverzne angažmane. Sjedište kompanije nalazi se u Montrealu, a Ben-Menashe je poznat po radu za razne klijente čiji su interesi često bili povezani s kriznim političkim prilikama, vojnim režimima ili sporovima oko međunarodnog priznanja i legitimiteta.

U prethodnim godinama lobirao je, između ostalog, za Sudansko prijelazno vojno vijeće, za vojnu huntu u Mjanmaru, kao i za političke strukture u Kirgistanu. Posebnu pažnju izazvao je i podatak da je dio novca za lobiranje u korist bivšeg kirgistanskog vođe Sadira Japarova navodno pristigao iz Rusije. Također je 2002.

godine u Zimbabveu saslušavan u vezi s optužbama o planiranju “eliminacije” Roberta Mugabea, a taj slučaj je dodatno doprinio njegovoj reputaciji kontroverznog posrednika na međunarodnoj sceni. Na kraju je Morgan Tsvangirai, koji je bio povezan s tim optužbama, oslobođen odgovornosti.

Širi politički značaj slučaja

Ovaj slučaj nije važan samo zbog finansijske vrijednosti ugovora, nego i zbog šire poruke koju šalje o tome kako se političke ambicije Republike Srpske nastoje internacionalizirati. Kada se lobiranje vezuje za otvorene razgovore o nezavisnosti, to više nije pitanje običnog predstavljanja interesa, već potencijalno i pitanje međunarodnog pritiska, diplomatskog pozicioniranja i pokušaja utjecaja na strane vlade da zauzmu stav prema unutrašnjim političkim pitanjima Bosne i Hercegovine.

Izvještaji Dickens & Madsona pokazuju koliko je teren međunarodnog lobiranja složen i koliko se u njemu prepliću pravo, politika, novac i geopolitički interesi. U takvim okolnostima, svaki susret s predstavnicima stranih vlada može imati šire posljedice od onih koje su vidljive u samim papirima. Zato se i ovakvi dokumenti ne posmatraju samo kao administrativna obaveza, nego i kao trag političke strategije koju provodi jedan entitet uz pomoć međunarodnih posrednika.

Među trenutnim klijentima koje firma navodi u svojim prijavama nalaze se, osim Republike Srpske, i Sovereign Council of Sudan, Republika Vanuatu, Kirgistan, DP World te pojedini političari iz Afrike. To dodatno pokazuje da se radi o mreži angažmana koja prevazilazi jedan region i jedno pitanje, te da je riječ o firmi koja gradi poslovni model na radu sa politički osjetljivim i često spornih međunarodnim akterima.

U konačnici, priča o lobiranju Republike Srpske u inostranstvu otvara niz važnih pitanja: koliko su takve aktivnosti transparentne, da li se vode u skladu s domaćim i međunarodnim pravom, te kakve posljedice mogu imati po odnose unutar Bosne i Hercegovine.

Dok se čeka naredni izvještaj koji bi mogao otkriti stvarni ukupni trošak i eventualne nove kontakte, već sada je jasno da ovaj slučaj nadilazi običan poslovni aranžman i ulazi u zonu ozbiljnog političkog i pravnog spora.