POSKOK priprema novi pravosudni zaokret: šta bi optužnica protiv Nermina Nikšića značila za Vladu Federacije BiH
U političko-pravosudnom prostoru Federacije Bosne i Hercegovine ponovo se otvara tema koja bi mogla imati dalekosežne posljedice po funkcionisanje izvršne vlasti. Prema informacijama koje su objavili pojedini mediji, POSKOK navodno priprema optužnicu protiv premijera FBiH Nermina Nikšića, a u istoj predmetnoj priči spominju se i još najmanje sedam osoba.
Ako do takvog procesa zaista dođe, riječ je o slučaju koji ne bi imao samo pravni, nego i ozbiljan politički efekat, jer bi mogao ugroziti kontinuitet rada Vlade Federacije BiH u trenutku kada je stabilnost institucija već osjetljiva tema.
Prema navodima, Nikšić bi tokom naredne sedmice trebalo da da iskaz u POSKOK-u, nakon čega bi uslijedili dalji koraci tužilaštva. U fokusu nisu samo njegove navodne radnje, nego i širi krug funkcionera i saradnika koji su povezani s donošenjem odluka, kadrovskim imenovanjima i komunikacijom unutar federalne izvršne strukture.
U javnosti se već spekuliše da bi se na optuženičkoj klupi, osim premijera, mogli naći i Ramo Isak, federalni ministar unutrašnjih poslova, te bivši vršilac dužnosti direktora Federalne uprave policije Vahidin Munjić.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da se ime Vahidina Munjića već ranije pojavljivalo u predmetima koji su privukli snažan interes javnosti, uključujući i aferu Black Tie. U tom kontekstu, prema ranijim informacijama, Tužilaštvo mu je oduzelo mobilni telefon, a određene poruke iz njegovog uređaja završile su i u institucijama i u medijima, što je dodatno pojačalo dojam da se vodi širok i složen postupak sa više povezanih pravaca.
Upravo takvi slučajevi u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek izlaze iz okvira klasične pravne rasprave i ulaze u sferu političkog nadmetanja, gdje svaka optužba postaje i pitanje odnosa snaga u vlasti.
Jedna od najosjetljivijih tačaka ovog predmeta jeste najava da bi, uz optužnicu, Vrhovnom sudu FBiH mogao biti upućen i prijedlog za izricanje mjera zabrane. To bi, prema navodima, uključivalo zabranu obavljanja službene dužnosti, zabranu ulaska u službene prostorije, kao i zabranu sastajanja s određenim osobama i svjedocima. U praksi, ovakve mjere nisu neuobičajene, ali kada se odnose na premijera i ministra unutrašnjih poslova, njihov efekat prelazi granice pojedinačnog predmeta.
U slučaju da sud prihvati takve prijedloge, Federacija BiH bi mogla ostati bez ključnih nosilaca izvršne vlasti, što bi otvorilo pitanje kontinuiteta upravljanja Vladom i političke odgovornosti onih koji su je formirali.
Treba podsjetiti da su slični zahtjevi u ranijim slučajevima često nailazili na otpor sudova. U predmetu bivšeg premijera Fadila Novalića, Sud BiH je odbio prijedlog Tužilaštva BiH da mu se zabrani obavljanje premijerske funkcije, iako se radilo o predmetu koji je kasnije dobio svoj pravosudni epilog i završio osuđujućom presudom. Također, sud tada nije prihvatio ni prijedlog da se zabrani rad tadašnjoj dopremijerki i ministrici finansija FBiH Jelki Milićević.
Taj primjer često se navodi kada se govori o granici između mjera osiguranja postupka i mogućnosti da se politički sistem blokira prije konačne presude. Upravo zato se i novi slučaj posmatra s velikom dozom opreza i nepovjerenja, zavisno od političkog ugla iz kojeg se tumači.
Zanimljivo je i to što su, prema dostupnim informacijama, pojedine osobe koje se sada spominju u novom postupku već bile pod određenim mjerama zabrane. To se odnosi, između ostalih, na Arijanu Huseinović-Ajanović, šeficu Nikšićevog kabineta, kao i na Ervina Mušinovića, direktora Policijske akademije FUP-a. Ovakav rasplet pokazuje koliko su kadrovske veze, institucije i politički dogovori isprepleteni u sistemu upravljanja Federacijom BiH.
Kada se jednom pokrene krivični postupak protiv ljudi koji su istovremeno i politički i administrativno povezani, posljedice se više ne mjere samo brojem optuženih nego i načinom na koji cijela vlada funkcioniše u praksi.
U cijeloj priči dodatnu pažnju izaziva činjenica da je, prema pisanju Raporta, riječ o starijim prijavama iz perioda 2022. i 2023. godine. Tužilaštvo Kantona Sarajevo je još u junu 2024. saopćilo da je 4. decembra 2023. donesena odluka o neprovođenju istrage protiv prijavljenih funkcionera Vlade FBiH, među kojima su bili Nikšić, Isak i Munjić. U obrazloženju je navedeno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, a na tu odluku nije uložena ni pritužba.
Drugim riječima, prema tadašnjem stavu tužilaštva, nakon analize dokaza i spisa nije postojala zakonska osnova za dalje gonjenje. Upravo zbog toga nova aktivnost POSKOK-a otvara pitanje zašto se isti pravni materijal ponovo vraća na sto i da li se zaista pojavljuju novi elementi ili je riječ o drugačijem tumačenju već poznatih činjenica.
Ovaj pravni preokret posebno je osjetljiv u kontekstu odnosa među koalicionim partnerima. U Federaciji BiH Vlada ne funkcioniše samo na osnovu zakonskih ovlaštenja, nego i na temelju političkog dogovora stranaka koje je čine. Ako bi premijer i jedan od ključnih ministara bili privremeno ili trajno odstranjeni iz izvršne strukture, otvorilo bi se pitanje ko preuzima punu operativnu kontrolu i da li bi to produžilo institucionalnu paralizu.
U takvom scenariju, zamjenik premijera ili drugi dopremijeri mogli bi preuzeti dio nadležnosti, ali bi politička dinamika svakako bila znatno izmijenjena. Zato se u političkim krugovima već postavlja pitanje da li bi eventualna blokada mogla pogodovati pojedinim strankama koje bi u tom vakuumu pokušale ojačati svoj položaj.
Poseban sloj ove priče jeste i percepcija javnosti. U zemlji u kojoj su afere, istrage i politička prepucavanja postali gotovo svakodnevni, građani sve teže razlikuju stvarnu borbu protiv korupcije od selektivnog postupanja institucija. Ako je isti predmet ranije zaključen bez elemenata krivičnog djela, a zatim se ponovo otvara pod drugim tužilačkim okriljem, prirodno je da se postavlja pitanje dosljednosti pravosuđa.
S druge strane, ako postoje novi dokazi ili drugačiji pravni osnov, javnost ima pravo da to zna jasno i transparentno, bez političkih aluzija i bez medijskih poluistina. Upravo tu leži najveći izazov: da li je riječ o novoj pravnoj činjenici ili o starom predmetu u novom političkom pakovanju.
Bez obzira na ishod, jasno je da će naredni dani biti ključni. Iskaz Nermina Nikšića, eventualni potezi POSKOK-a, kao i odluka Vrhovnog suda FBiH, mogli bi odrediti ne samo sudbinu pojedinaca nego i ritam rada federalne vlasti u cjelini. U zemlji u kojoj je politička stabilnost često krhka, a pravosudni postupci imaju snažan javni odjek, svaki ovakav potez dobija mnogo šire značenje.
Zbog toga ovaj slučaj neće biti posmatran samo kao još jedna istraga, nego kao test institucionalne zrelosti Federacije BiH i sposobnosti sistema da istovremeno vodi računa i o pravdi i o funkcionalnosti države.
