Sindikat policije Unsko-sanskog kantona traži preispitivanje zabrane nošenja brade u policiji
U Unsko-sanskom kantonu otvorena je nova rasprava o pravilima ponašanja i izgledu policijskih službenika nakon što je Sindikat policije USK pokrenuo inicijativu za preispitivanje naredbe ministra unutrašnjih poslova Adnana Habibije, kojom je policajcima izričito zabranjeno nošenje brade. Ovaj potez izazvao je pažnju javnosti jer se ne radi samo o estetskom pitanju, nego i o složenom odnosu između službenih standarda, ljudskih prava, slobode vjere i radnopravnih odredbi koje uređuju policijsku službu.
Sporna naredba, kako je navedeno, potpisana je 13. oktobra 2026. godine i predstavlja izmjenu ranije Naredbe o pravilima i uputama ponašanja policijskih službenika Uprave policije MUP-a USK. U izmijenjenom članu 6. stav (3) sada stoji da „policijski službenik ne može nositi bradu, a njegova kosa i brkovi moraju biti kratki i uredni“.
Time je Ministarstvo, barem formalno, uvelo vrlo precizna pravila o vanjskom izgledu uniformisanih službenika, što je odmah otvorilo pitanje da li je takvo ograničenje opravdano i da li je doneseno u skladu sa svim propisanim procedurama.
Iz Sindikata poručuju da cilj njihove reakcije nije dovođenje u pitanje discipline, urednosti ili profesionalnog autoriteta policijske službe. Naprotiv, naglašavaju da policija mora imati visok nivo profesionalnih standarda i da službenici, zbog prirode posla, moraju ostavljati dojam ozbiljnosti, povjerenja i autoriteta.
Međutim, sindikalni predstavnici ističu da i u takvim okolnostima prava policijskih službenika moraju biti zaštićena, te da se odluke koje direktno utiču na njihove lične slobode ne mogu donositi olako niti bez jasnog pravnog utemeljenja.
Jedan od ključnih argumenata koji se navodi odnosi se na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U-8/17, koja se bavila zabranom nošenja brade policijskim službenicima Granične policije BiH. Iako se pravni okvir i nadležnosti ne mogu potpuno poistovjetiti, Sindikat smatra da stavovi Ustavnog suda o pravu na privatni život, slobodi vjere i proporcionalnosti ograničenja predstavljaju važnu smjernicu i u slučaju Unsko-sanskog kantona.
Posebno se ističe da svaka zabrana mora biti obrazložena stvarnom potrebom službe, a ne samo internim estetskim ili administrativnim preferencijama.
Osim ustavnopravnog aspekta, Sindikat je ukazao i na moguće kršenje člana 8. Kolektivnog ugovora između Vlade USK, Sindikata policije USK i Sindikata policijskih službenika MUP-a USK. Prema tvrdnjama sindikalnih predstavnika, tom odredbom je uređeno učešće sindikata u izradi propisa koji se odnose na radno-pravni položaj službenika, kao i obaveza poslodavca da određene akte dostavlja na razmatranje i mišljenje.
Zbog toga, smatraju u Sindikatu, nije dovoljno samo donijeti novu naredbu, već je bilo potrebno provesti proceduru u kojoj bi i predstavnici zaposlenih imali priliku da iznesu svoje stavove prije usvajanja mjere.
Ovaj slučaj pokazuje koliko su u javnoj upravi i policijskim strukturama važne procedure, transparentnost i konsultacije. Kada se donosi propis koji utiče na svakodnevni izgled i lični identitet zaposlenih, svaka pojedinost dobija na težini. Za jedne, uredan i ujednačen izgled policajca može biti pitanje službene discipline i prepoznatljivosti, dok za druge takva zabrana može biti zadiranje u lični integritet i pravo na individualni izbor.
Upravo zbog toga, rasprava o bradi u policiji prevazilazi granice običnog službenog pravila i prerasta u širu društvenu temu.
Pravni stručnjaci često upozoravaju da ograničenja u javnoj službi moraju biti nužna, proporcionalna i jasno obrazložena. U praksi to znači da nadležni organi moraju dokazati zašto je određena mjera neophodna za obavljanje posla, odnosno zašto se cilj ne može postići blažim sredstvima. Ako se, primjerice, uredan izgled može osigurati pravilima o kratkoj i njegovanoj bradi, onda potpuna zabrana može izgledati kao preširoka mjera.
S druge strane, institucije mogu tvrditi da uniformisanost i prepoznatljivost policije zahtijevaju jedinstven vizuelni standard, naročito u službama koje svakodnevno rade s građanima i obavljaju poslove od posebne sigurnosne osjetljivosti.
Iz Sindikata poručuju da će o svim odgovorima nadležnih institucija članstvo biti blagovremeno obaviješteno, a naredni potezi zavisit će od toga kako će se institucije očitovati o pravnom osnovu, proceduri donošenja i sadržaju same naredbe. U međuvremenu, ova inicijativa je ponovo otvorila širu temu o položaju policijskih službenika u Federaciji BiH, njihovim pravima, obavezama i granicama unutar kojih poslodavac može uređivati njihov profesionalni i privatni izgled.
Važno je naglasiti da se slične rasprave ne vode samo u Bosni i Hercegovini. U mnogim evropskim državama policijske i vojne službe imaju precizna pravila o izgledu, ali ta pravila često prolaze kroz dug proces usklađivanja sa savremenim standardima ljudskih prava.
Upravo zato će i ovaj slučaj u Unsko-sanskom kantonu vjerovatno biti pažljivo praćen, jer može poslužiti kao primjer kako se u domaćem pravnom sistemu usklađuju službena disciplina, ustavna prava i kolektivni ugovori.
Za sada ostaje da se vidi hoće li nadležne institucije ostati pri postojećoj odredbi ili će je preispitati u svjetlu iznesenih primjedbi. Bez obzira na ishod, cijeli slučaj jasno pokazuje da pitanja koja na prvi pogled djeluju jednostavno, poput nošenja brade, mogu otvoriti ozbiljne rasprave o slobodi, jednakom tretmanu, pravnoj sigurnosti i granicama ovlasti u javnim institucijama.
Upravo zbog toga ova tema nadilazi lokalni okvir i interesuje i širu javnost koja prati odnos države prema vlastitim službenicima.
