„Srbi za Trumpa“ pod lupom zbog nepredanih finansijskih izvještaja i sve dubljih balkanskih veza
Politički komitet koji stoji iza pokreta „Srbi za Trumpa“ već duže vrijeme izaziva pažnju američke javnosti, ali i posmatrača na Balkanu, zbog kombinacije političkog aktivizma, nejasne finansijske transparentnosti i sve intenzivnijih veza s političkim strukturama u Srbiji i Republici Srpskoj.
Iako je riječ o grupi koja otvoreno podržava republikanske kandidate i ideje povezane s Donaldom Trumpom, problem je u tome što njen formalni finansijski trag ozbiljno kasni za njenom političkom aktivnošću. Prema dostupnim informacijama, komitet već više od dvije i po godine ne dostavlja redovne finansijske izvještaje Saveznoj izbornoj komisiji (FEC), iako je i dalje evidentiran kao aktivan politički odbor.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je među zvaničnim podacima FEC-a mjesecima stajalo ime blagajnika koji je u međuvremenu preminuo. Takva situacija sama po sebi pokazuje koliko je sistem nadzora nad političkim donacijama i troškovima ušao u zonu administrativne konfuzije. Za PAC-ove u Sjedinjenim Državama pravila su jasna: moraju redovno objavljivati ko ih finansira, koliko prikupljaju i na šta troše novac.
Kada se ti izvještaji ne podnose, javnost ostaje bez uvida u tokove novca, a regulatorni organi ostaju bez osnovnog alata za provjeru zakonitosti rada takvih organizacija.
FEC je već u proljeće 2024. godine upozorio SAVA PAC da vjerovatno nije podnio svoj kvartalni izvještaj, a upozorenja su se nastavljala i kasnije, kvartal za kvartalom. Komisija je podsjećala da neispunjavanje obaveze može dovesti do građanskih kazni, revizije ili pokretanja pravnog postupka. Međutim, situacija je dodatno zakomplikovana kasnijim institucionalnim promjenama unutar same FEC-a, koja je u maju 2025. izgubila kvorum nakon ostavki i smjene komesara.
Iako to znači da agencija više nije mogla donositi određene izvršne odluke, obaveza PAC-ova da i dalje prijavljuju finansije nije nestala.
Uprkos administrativnim problemima, pokret „Srbi za Trumpa“ nije prestao s političkim djelovanjem. Naprotiv, grupa je organizovala niz događaja kako bi podržala republikanske kandidate i šire Trumpovo političko okruženje. Među njima su bili skupovi povezani s Nacionalnom konvencijom Republikanske stranke u Milwaukeeju 2024. godine, kao i događaji vezani za konvenciju sredinom predsjedničkog mandata 2026. godine.
Na tim okupljanjima pojavljuju se poznata republikanska imena, među kojima su senator Ron Johnson, zastupnica Claudia Tenney, Richard Grenell, Michael Flynn i Roger Stone. Time je grupa stekla reputaciju etnički specifične političke mreže koja nastupa kao most između srpske dijaspore i američke konzervativne scene.
Važnu ulogu u cijeloj strukturi imaju Olga Ravasi i Aleksandar „Sasha“ Jovičić. Ravasi je osnivačica pokreta i osoba koja je kroz godine izgradila kontakte s političarima u Srbiji i Republici Srpskoj, dok je Jovičić, kao stručnjak za digitalni marketing, postao ključan za online prisustvo i javni imidž organizacije.
Njegova kompanija Executive Digital povezuje se s vođenjem društvenih mreža i komunikacijskih aktivnosti pokreta, što pokazuje da ova grupa ne funkcioniše samo kao politički komitet, nego i kao pažljivo građen javni projekat sa snažnim propagandnim i komunikacijskim slojem.
Veze sa Srbijom: od dijaspore do političkih kontakata
Ravasi je već godinama prisutna u srbijanskim političkim krugovima. Još 2017. godine srbijanski javni servis RTS izvijestio je o njenoj radnoj posjeti Srbiji, tokom koje je imala niz sastanaka s državnim zvaničnicima. Tada je govorila o ulozi dijaspore kao svojevrsnog „nezvaničnog diplomatskog korpusa“, ali je naglasila da takav rad zahtijeva podršku države Srbije.
Takve izjave pokazuju kako je Ravasi od početka nastojala svoju političku aktivnost predstaviti ne samo kao etnički angažman, nego i kao instrument za međunarodno povezivanje srpske zajednice s institucijama matične države.
Iste godine Ministarstvo vanjskih poslova Srbije saopštilo je da se Ravasi sastala i s državnim sekretarom kako bi razgovarali o dijaspori i mogućnostima bliže saradnje sa Srbima koji žive u inostranstvu. Taj obrazac nastavljen je i kasnije. U januaru 2022. godine tadašnji ambasador Srbije u SAD-u Marko Đurić sastao se s Ravasi i njenim saradnikom, hvaleći ih za „izgradnju novih mostova“ između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država.
Takvi susreti ukazuju da Ravasi nije marginalna figura, nego akter čiji se politički utjecaj prepoznaje i u diplomatskim krugovima.
Ravasi je također u javnosti povezivana s bivšim Trumpovim zvaničnicima poput Michaela Flynna i Rica Grenella, kao i s ruskim režiserom Igorom Lopatonokom. U intervjuima je pokret „Srbi za Trumpa“ opisivala kao dio šireg napora da se odnosi između Srbije i Sjedinjenih Država poboljšaju kroz političke i kulturne veze.
Ona je u julu za Euronews Srbija izjavila da organizacija godinama sarađuje s američkim političarima i saradnicima iz Trumpove administracije, čime je dodatno potvrdila da se mreža ne oslanja samo na dijasporu, nego i na duboko uspostavljene političke kontakte.
Republika Srpska, Dodik i širi politički kontekst
Drugi važan pravac djelovanja ovog kruga vodi prema Republici Srpskoj. Riječ je o entitetu u Bosni i Hercegovini koji je nastao tokom rata devedesetih i koji i danas ostaje središte brojnih političkih sporova u regiji. Historijski kontekst je izuzetno osjetljiv: tokom rata su snage bosanskih Srba provele široko etničko čišćenje, a u Srebrenici je 1995. počinjen genocid nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Upravo zato svaki politički kontakt s liderima iz tog entiteta nosi dodatnu težinu i neizbježno izaziva pažnju međunarodne javnosti.
Veze pokreta s Republikom Srpskom dodatno su ojačale kroz kontakte s Miloradom Dodikom, dugogodišnjim liderom SNSD-a i jednim od najprepoznatljivijih proruski orijentisanih političara u regionu. Dodik, koji je smijenjen s funkcije predsjednika i kojem je zabranjeno obavljanje javnih dužnosti nakon presude zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, već godinama gradi narativ o srpskim žrtvama i osporava međunarodne interpretacije rata u BiH.
Njegovi susreti s Ravasi i drugim ljudima iz Trumpovog kruga pokazuju kako se politika s obje strane Atlantika može spojiti na osnovu ideološke bliskosti, lobističkih interesa i zajedničkog nastupa prema vanjskom svijetu.
U aprilu se Dodik sastao s Ravasi u Banjoj Luci, i to samo dan nakon posjete Donalda Trumpa mlađeg gradu, što je dodatno pojačalo utisak da se stvara međunarodna mreža odnosa između američkih konzervativaca i vlasti Republike Srpske. Dodik je Ravasi opisao kao važnu figuru u srpskoj zajednici u Sjedinjenim Državama, a njegov sin Igor je kasnije rekao da zajedno rade na „zanimljivom projektu“.
Ipak, javno nije objašnjeno o kakvom se projektu radi, niti je poznato da li je on vezan za SAVA PAC, neku drugu organizaciju ili privatnu inicijativu.
Transparentnost, FARA i pitanje javnog interesa
Cijela priča ne svodi se samo na formalno kašnjenje izvještaja. Ona otvara i šire pitanje o tome gdje završava političko lobiranje, a gdje počinje djelovanje koje bi moglo potpasti pod američki Zakon o registraciji stranih agenata (FARA). Taj zakon se primjenjuje kada osoba djeluje po nalogu, zahtjevu ili pod kontrolom stranog nalogodavca i istovremeno obavlja političke aktivnosti, odnose s javnošću ili zastupanje pred američkim zvaničnicima.
Iako nema javno dostupnih dokaza da su Ravasi, Jovičić ili SAVA prekršili taj zakon, sama blizina zvaničnicima Republike Srpske i angažman u projektima koje finansira ili podržava vlada stvaraju dovoljno razloga za dodatni nadzor.
Stručnjaci za finansiranje kampanja upozoravaju da je transparentnost osnovni uslov demokratske kontrole. Anna Massoglia iz MuckRocka istakla je da bez javnih objava građani ne mogu znati ko finansira političke aktivnosti niti gdje se novac troši. Upravo zbog toga slučaj SAVA PAC-a prevazilazi jednu administrativnu nepravilnost.
On pokazuje kako se politički utjecaj može širiti i onda kada formalni nadzor zakaže, naročito ako se istovremeno oslanja na donacije, medijsko prisustvo, dijasporu i veze sa stranim političkim elitama.
Na kraju, ostaje činjenica da ni „Srbi za Trumpa“, ni Ravasi, ni Jovičić, ni Igor Dodik, kao ni institucije Republike Srpske, nisu javno odgovorili na zahtjeve za komentar. Upravo ta šutnja dodatno pojačava interesovanje za cijeli slučaj. Kada organizacija aktivno učestvuje u američkoj kampanjskoj politici, a istovremeno razvija veze s političkim strukturama na Balkanu, javnost s pravom očekuje jasne odgovore o finansijama, projektima i ciljevima.
U nedostatku tih odgovora, ostaju otvorena pitanja o utjecaju, odgovornosti i granicama političkog lobiranja u vremenu kada su transnacionalne veze sve snažnije, a transparentnost sve neophodnija.
