Centralna banka BiH nije prostor za političku raspodjelu moći
U Bosni i Hercegovini gotovo svaka važnija kadrovska odluka brzo prerasta iz administrativnog pitanja u politički sukob. Kada se, međutim, razgovara o instituciji kakva je Centralna banka Bosne i Hercegovine, tada rasprava više nije samo pitanje stranačkog utjecaja, nego i pitanje ekonomske sigurnosti države.
Upravo zbog toga svaka informacija o mogućim pokušajima jačanja političke kontrole nad ovom institucijom izaziva zabrinutost, jer se radi o organu koji čuva monetarnu stabilnost, devizne rezerve i povjerenje u domaću valutu.
Prema medijskim navodima koji su posljednjih dana privukli pažnju javnosti, nakon promjena u Upravi za indirektno oporezivanje BiH mogla bi uslijediti i nova borba za utjecaj u Centralnoj banci. U tim tvrdnjama se najčešće spominju političke strukture povezane s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, uz sugestiju da bi određeni centri moći željeli proširiti kontrolu nad ključnim državnim finansijskim institucijama.
Važno je, međutim, naglasiti da takve tvrdnje nisu javno i nedvosmisleno dokazane, pa ih treba posmatrati kao predmet ozbiljne provjere, a ne kao gotovu činjenicu.
Ipak, čak i kada konkretni planovi nisu formalno potvrđeni, sama mogućnost političkog pritiska nad Centralnom bankom otvara važno pitanje: ko će zaštititi nezavisnost institucije koja ne smije biti ničiji stranački alat? U zemlji u kojoj se upravljanje javnim resursima često veže za pregovore među partijama, posebno je opasno dozvoliti da se i monetarna politika pretvori u dio istog obrasca.
Finansijske institucije ne smiju biti nagrada za izborne rezultate niti prostor za međustranačke kompenzacije.
Zašto je Uprava za indirektno oporezivanje važna u ovoj priči
Uprava za indirektno oporezivanje BiH već godinama predstavlja jednu od najvažnijih finansijskih tačaka države. Kroz njen sistem prolaze milijarde maraka prikupljene od PDV-a, carina, akciza i drugih indirektnih poreza, pa nije iznenađenje da svaka promjena u njenom vrhu izaziva političke reakcije. Na njenom čelu nalazi se Zoran Tegeltija, kadar SNSD-a, a javnost je više puta s pravom otvarala pitanja o raspodjeli rukovodećih mjesta, nacionalnoj zastupljenosti i transparentnosti zapošljavanja.
Međutim, rasprava o UIO ne bi smjela stati na kadrovskim imenovanjima. Ona mora uključiti i širi problem: kako osigurati da institucije koje upravljaju novcem građana budu vođene stručnim, a ne partijskim kriterijima. Ako se jednom dopusti da je politička lojalnost važnija od profesionalne kompetencije, tada se stvara opasan presedan koji lako može preći i na druge institucije.
Zbog toga je pitanje upravljanja UIO relevantno i kao upozorenje za ono što bi se moglo događati u Centralnoj banci.
Građani s pravom očekuju da svako imenovanje bude obrazloženo jasnim zakonima, procedurama i mjerljivim kriterijima. U suprotnom, institucije gube povjerenje, a javnost stječe dojam da se važni sistemi vode iza zatvorenih vrata, kroz dogovore koji nemaju veze s interesom društva. Upravo zato je transparentnost jedini prihvatljiv odgovor na svaku sumnju o političkom utjecaju.
Centralna banka: stub monetarne sigurnosti, a ne politička kasa
Centralna banka Bosne i Hercegovine ima ulogu koja je daleko osjetljivija od pukog administrativnog upravljanja. Njena osnovna misija jeste očuvanje stabilnosti konvertibilne marke, upravljanje deviznim rezervama i osiguravanje urednog funkcionisanja monetarnog sistema. To znači da ova institucija ne smije postati instrument za finansiranje političkih želja, kratkoročnih budžetskih rupa ili neformalnih dogovora među strankama.
Prema službenim podacima, Centralna banka je u prethodne tri godine u budžet institucija BiH uplatila više od 493 miliona KM po osnovu raspodjele dijela čiste dobiti. Taj podatak je važan, ali ga često prati i pogrešno tumačenje. Dobit Centralne banke nije isto što i njene devizne rezerve. Devizne rezerve su finansijski oslonac cijelog monetarnog sistema i ne mogu se posmatrati kao slobodan novac kojim vlast raspolaže po političkoj volji.
Njihova svrha je očuvanje stabilnosti, a ne punjenje rupa nastalih zbog loših odluka u drugim segmentima vlasti.
Upravo tu leži suština problema. Ako se stvori praksa da se i najosjetljivije finansijske pozicije tretiraju kao prostor za političko preuzimanje, tada ugrožavamo ne samo institucionalni integritet nego i ekonomsku sigurnost građana. Svaki pokušaj da se stručne odluke podrede stranačkim interesima može dugoročno narušiti povjerenje u valutu, finansijski sistem i sposobnost države da upravlja krizama.
Ko kontroliše instituciju koja treba da bude nezavisna
Prema važećem pravnom okviru, članove Upravnog vijeća Centralne banke imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. To znači da politički faktor ne može biti potpuno isključen iz procesa imenovanja. Međutim, pravo imenovanja nije isto što i pravo na trajno upravljanje institucijom prema partijskim potrebama. Nakon imenovanja, članovi rukovodstva moraju djelovati u skladu sa zakonom, statutom i interesom Centralne banke, a ne prema očekivanjima onih koji su ih podržali.
To je princip koji bi morao biti neprikosnoven, ali se u bh. praksi često dovodi u pitanje. Zato je neophodno insistirati na javnosti postupka, objašnjenjima o tome ko se predlaže i zašto, kao i na jasnom uvidu u profesionalne kvalifikacije kandidata. Ako građani ne znaju na osnovu čega neko dolazi na funkciju, teško mogu vjerovati da će ta osoba odluke donositi u javnom interesu.
Povjerenje se ne gradi tajnošću, nego otvorenim procedurama.
Posebno je važno razumjeti da nezavisnost Centralne banke nije formalnost. Ona je praktični uslov za stabilnost cijele zemlje. Kada tržišta, građani i poslovna zajednica imaju povjerenje u monetarne institucije, tada je lakše očuvati finansijsku disciplinu, kontrolisati inflacione pritiske i planirati dugoročni ekonomski razvoj. Suprotno tome, svaka sumnja u političku instrumentalizaciju šalje lošu poruku i domaćim i međunarodnim akterima.
Građani plaćaju cijenu loših političkih navika
Političke elite često govore o legitimnom predstavljanju, zaštiti naroda i pravu na upravljanje institucijama. Međutim, iza tih fraza ostaje suštinsko pitanje koje se tiče svakog građanina: ko štiti vrijednost novca koji zarađujemo, štedimo i trošimo? Monetarna stabilnost nije apstraktan pojam. Ona utiče na plate, penzije, kredite, cijene hrane, troškove poslovanja i sposobnost porodica da planiraju budućnost.
Zbog toga se i eventualne promjene u Centralnoj banci ne mogu posmatrati kao obična kadrovska tema. Ako institucija koja upravlja ključnim finansijskim mehanizmima izgubi nezavisnost, posljedice se ne osjećaju samo u uredima političara, nego u svakodnevnom životu običnih ljudi. Radnik koji prima platu u konvertibilnim markama, penzioner koji računa svaki trošak, poduzetnik koji kupuje robu i otplaćuje kredite – svi oni zavise od stabilnog i predvidivog monetarnog sistema.
U tom smislu, javna rasprava o Centralnoj banci mora biti mnogo ozbiljnija od pukog prebrojavanja političkih poena. Potrebno je insistirati na činjenicama, zakonima i institucionalnoj odgovornosti. Ako postoji sumnja u namjeru da se banka pretvori u prostor za politički utjecaj, onda je obaveza medija, stručnjaka i javnosti da tu sumnju ispita, a ne da je prešuti.
Nezavisnost institucija kao test zrelosti države
U demokratskom sistemu političke stranke imaju pravo da nude kadrove i vode politiku. Ali država postaje ozbiljna tek onda kada pokaže da postoje granice koje nijedna većina ne smije preći. Centralna banka mora ostati izvan dnevne politike, baš kao što sudstvo, revizija i drugi ključni mehanizmi zaštite javnog interesa ne smiju biti pretvoreni u produžene ruke stranaka.
Zato je važno da se svaka buduća odluka o rukovodstvu ove institucije pažljivo prati, javno obrazlaže i strogo usklađuje sa zakonom. Tvrdnje o političkom preuzimanju treba provjeravati, ali i sama mogućnost takvog scenarija treba biti dovoljan razlog za oprez. Državne institucije nisu ničije privatno vlasništvo, a javni novac ne smije postati plijen političkih dogovora.
Ako je cilj jačanje države, onda je prvi korak zaštita institucija koje tu državu čine funkcionalnom. Bez nezavisne Centralne banke nema stabilnosti, a bez stabilnosti nema ni ozbiljne ekonomije. Zato odgovor na pitanje ko će zaštititi Centralnu banku nije samo pitanje jednog imenovanja, nego test političke odgovornosti cijelog sistema.
