Slovenija mijenja pravila: građani BiH i drugih vanjskih zemalja bez glasa na lokalnom nivou
U Sloveniji je tokom posljednjih mjeseci otvorena jedna od najosjetljivijih političkih i društvenih tema – pitanje ko ima pravo da odlučuje o lokalnoj vlasti, a ko ostaje izvan tog procesa uprkos tome što godinama živi, radi i gradi život u toj zemlji. Referendum održan 11. oktobra 2026. godine pokazao je da većina učesnika podržava ograničavanje biračkog prava na lokalnim izborima samo na državljane Slovenije i ostalih država članica Evropske unije.
Time su posebno pogođeni stanovnici koji dolaze iz takozvanih trećih zemalja, među kojima se nalaze i brojni građani Bosne i Hercegovine.
Prema djelimičnim rezultatima, oko 55 posto birača podržalo je prijedlog da na lokalnim izborima mogu glasati samo državljani Slovenije i zemalja EU, dok je protiv bilo približno 45 posto učesnika referenduma. Iako rezultat referenduma politički govori mnogo, važno je naglasiti da je riječ o savjetodavnom izjašnjavanju, što znači da sam po sebi ne mijenja zakon.
Međutim, u praksi referendum potvrđuje raspoloženje dijela javnosti i daje dodatnu težinu već usvojenim zakonskim izmjenama iz septembra 2026. godine, kojima je pravo glasa na lokalnim izborima za državljane trećih zemalja već ukinuto.
Za građane Bosne i Hercegovine ova odluka ima posebno značenje, jer BiH nije članica Evropske unije. To znači da se njeni državljani, ukoliko nemaju i slovensko ili neko drugo državljanstvo države članice EU, automatski svrstavaju u kategoriju stranaca koji više ne mogu učestvovati u izboru lokalnih predstavnika vlasti. Drugim riječima, stalni boravak, dugogodišnji radni staž i redovno plaćanje poreza više nisu dovoljni za ostvarivanje biračkog prava na lokalnom nivou.
Za mnoge je to udar na osjećaj pripadnosti zajednici u kojoj su izgradili život.
Ova odluka pogađa širok krug ljudi: radnike u industriji, građevinarstvu, saobraćaju, zdravstvu, ugostiteljstvu i drugim sektorima, ali i porodice koje su se u Sloveniji trajno nastanile. Mnogi od njih tamo žive decenijama, njihova djeca pohađaju škole, koriste javne usluge, učestvuju u sportskim i kulturnim aktivnostima, a lokalne odluke direktno utiču na njihov svakodnevni život.
Kada se odlučuje o komunalnoj infrastrukturi, saobraćaju, vrtićima, urbanizmu, lokalnim porezima ili organizaciji javnih službi, te odluke jednako pogađaju i one koji nemaju slovensko državljanstvo.
Pravna pripadnost i stvarni život nisu uvijek isto
Jedan od ključnih argumenata zagovornika restrikcija jeste stav da političko odlučivanje treba biti vezano uz državljanstvo. Prema tom pristupu, državljanstvo je formalni izraz pripadnosti političkoj zajednici, pa samim tim treba biti i uslov za sudjelovanje u izborima. Takav stav nije neuobičajen u Evropi, jer se mnoge države oslanjaju upravo na princip da pravo glasa proizlazi iz pravnog statusa, a ne samo iz boravka ili ekonomskog doprinosa.
S druge strane, kritičari upozoravaju da takvo tumačenje zanemaruje činjenicu da lokalne vlasti najviše utiču upravo na ljude koji u toj zajednici žive, bez obzira na pasoš koji posjeduju. Oni smatraju da je lokalna pripadnost često snažnija od formalnog državljanstva, posebno kada je riječ o osobama koje su u nekoj sredini provele veliki dio života.
Ako neko uplaćuje doprinose, koristi javne usluge, odgaja djecu i planira budućnost u istoj općini ili gradu, postavlja se logično pitanje: zašto bi bio isključen iz odlučivanja o tome ko će voditi tu zajednicu?
Ova dilema nije nova, ali u Sloveniji je ponovo izbijala u prvi plan zbog šireg evropskog konteksta. U mnogim zemljama vodi se rasprava o tome da li pravo glasa treba biti povezano isključivo s državljanstvom ili i sa trajnim boravkom, radom i društvenim doprinosom. Slovenija se, barem prema trenutnom političkom smjeru, priklonila strožem pristupu.
To ne znači samo promjenu izbornog pravila, već i jasnu poruku o tome kako država definira članstvo u svojoj političkoj zajednici.
Referendum otvorio i druga važna pitanja
Na istom referendumskom izjašnjavanju birači su podržali i prijedlog da se novčana socijalna pomoć za radno sposobne osobe veže uz obavljanje društveno korisnog rada, ukoliko ne postoje objektivne prepreke za rad. Prema djelimičnim rezultatima, ovaj prijedlog je podržalo oko 60 posto glasača. Ovakva odluka pokazuje da je dio birača spreman podržati politike koje naglašavaju obaveze prema zajednici jednako kao i prava koja iz te zajednice proizlaze.
Istovremeno, na zakonodavnom referendumu odbijene su izmjene zakona o parlamentarnoj istrazi, dok je pitanje ukidanja obaveznog RTV doprinosa izazvalo izuzetno tijesan odnos glasova. Nakon gotovo svih prebrojanih listića, protiv ukidanja doprinosa bilo je 50,04 posto birača, a za 49,96 posto, što pokazuje koliko su društvena i medijska pitanja u Sloveniji i dalje podijeljena. Konačan rezultat zavisi od preostalih glasova koji stižu poštom, pa se dio ishoda može još uvijek promijeniti.
Ovakvi referendumi često otkrivaju dublje političke i društvene napetosti od samog pitanja koje je formalno postavljeno biračima. U ovom slučaju vidljivo je da dio javnosti želi jasnije granice između onih koji formalno pripadaju državi i onih koji u njoj žive bez državljanstva. Drugi, međutim, smatraju da bi demokratija na lokalnom nivou trebala biti otvorenija prema ljudima koji su praktično dio zajednice, bez obzira na porijeklo i pasoš.
Šta ova odluka znači za građane BiH u Sloveniji?
Za mnoge državljane BiH koji su se u Sloveniju doselili radi posla, obrazovanja ili porodičnog života, ova promjena može biti doživljena kao udaljavanje od društva kojem doprinose. Oni i dalje ostaju punopravni učesnici ekonomskog i socijalnog života, ali bez mogućnosti da kroz glasanje utiču na lokalne odluke. Upravo zbog toga ovo pitanje nadilazi izborni zakon i zadire u temu pripadnosti, integracije i društvene pravde.
S druge strane, vlasti i dio javnosti mogu smatrati da je izborno pravo snažno povezano s idejom državljanstva kao najvišeg oblika političke lojalnosti. Ta argumentacija polazi od pretpostavke da građani jedne države snose puni teret i punu odgovornost političkog odlučivanja, te da bi zato oni trebali imati i ekskluzivno pravo izbora.
Međutim, protivnici takvog pristupa podsjećaju da lokalna demokratija nije samo pravni mehanizam, nego i ogledalo svakodnevnog života ljudi koji u toj sredini žive i rade.
U konačnici, slovenski slučaj otvara šire evropsko pitanje: može li čovjek biti dovoljno prisutan u jednoj zajednici da u njoj radi, plaća porez i odgaja porodicu, a ipak nedovoljno “svoj” da bi glasao? To je dilema na koju ne postoji jednostavan odgovor. Za jedne je državljanstvo jasna i logična granica političkog učešća.
Za druge je ta granica preuska i nepravedna prema ljudima koji su svoj život trajno vezali za zemlju u kojoj žive.
Bez obzira na to kako će se ova rasprava dalje razvijati, jedno je sigurno: odluka Slovenije neće ostati važna samo unutar njenih granica. Ona je već postala relevantna i za BiH, ali i za sve zemlje regiona čiji građani rade ili planiraju život u državama Evropske unije.
U vremenu kada se sve više ljudi sele zbog posla, sigurnosti ili porodičnih razloga, pitanje političkih prava stranaca postaje jedno od ključnih pitanja savremene Evrope.
Da li dugogodišnji boravak, rad i porezna obaveza trebaju donositi i pravo glasa na lokalnim izborima? To je pitanje koje će, nakon slovenskog referenduma, vjerovatno i dalje izazivati rasprave, kako među političarima, tako i među običnim ljudima koji svakodnevno žive posljedice ovakvih odluka.
U tome se i krije suština ove teme: život u nekoj državi i politička pripadnost toj državi nisu uvijek isto, ali su u savremenom društvu sve teže odvojivi.
