Zelenski optužio Moskvu za novu eskalaciju nakon američke odluke o dizelu: poruka iz Kijeva je da popuštanje Rusiji samo produžava rat
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ponovo je oštro reagovao na razvoj događaja koji, prema njegovom tumačenju, pokazuju da Rusija svaki znak popuštanja međunarodnog pritiska koristi za nastavak agresije. Nakon smrtonosnih napada na ukrajinske gradove, Zelenski je optužio Moskvu da je svoje djelovanje praktično predstavila kao odgovor na odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da se omoguće isporuke ruskog dizela.
Prema njegovim riječima, takva politika šalje opasnu poruku Kremlju da rat može da traje bez ozbiljnijih posljedica po rusku ekonomiju.
Zelenski je na društvenoj mreži X poručio da je „Rusija zahvalnost za ukidanje sankcija na izvoz dizela“ pokazala novim napadima na civile. U tom kontekstu naveo je da je na stambene zgrade u Zaporižju bačeno više avionskih bombi, naglašavajući da su mete bili obični ljudi, a ne vojni ciljevi.
Ovakve izjave uklapaju se u širu ukrajinsku diplomatsku kampanju kojom Kijev nastoji uvjeriti saveznike da svako ublažavanje ekonomskog pritiska na Rusiju direktno slabi međunarodne napore da se rat zaustavi.
Prema podacima ukrajinskih službi, u napadima na Zaporižje poginulo je najmanje 20 osoba, među kojima i troje djece, dok je još 18 ljudi povrijeđeno. Riječ je o broju stradalih koji dodatno oslikava razmjere razaranja u gradovima na jugoistoku Ukrajine, gdje se napadi na civilnu infrastrukturu i stambene objekte ponavljaju već duže vrijeme.
Ukrajinske vlasti upozorile su da opasnost nije prošla i da bi novi udari mogli uslijediti u narednim danima, posebno imajući u vidu intenzitet ruskih zračnih napada i upotrebu vođenih bombi i dronova.
Napadi su uslijedili svega dan nakon što je Donald Trump objavio dogovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o isporuci velikih količina dizela, uz obrazloženje da bi to moglo pomoći stabilizaciji tržišta i smanjenju cijena goriva. Prema tom planu, Rusija bi odmah trebala isporučiti više od 300.000 tona dizela, a potom i dodatne količine od 500.000 tona u novembru, te još veće obime u narednom periodu.
U Washingtonu ovaj potez vjerovatno vide kao pragmatičan ekonomski potez, ali u Kijevu i dijelu evropskih prijestolnica on je dočekan kao politički i moralno sporan signal Moskvi.
Kijev upozorava: novac od energenata može postati gorivo za rat
Zelenski je dodatno naglasio da bi svaki novi prihod koji Rusija ostvari kroz prodaju energenata mogao biti direktno preusmjeren u ratnu mašineriju. Prema njegovom upozorenju, Moskva bi taj novac mogla koristiti za nabavku dijelova za oružje, razvoj i unapređenje dronova, proizvodnju projektila, ali i za finansiranje regrutacije novih boraca.
Time ukrajinski predsjednik podsjeća da energetski sektor nije samo ekonomsko, već i strateško pitanje, jer prihodi od nafte i derivata imaju ključnu ulogu u održavanju ruske vojne industrije.
U poruci koju šalje međunarodnoj javnosti, Zelenski insistira na tezi da bez ozbiljnog ograničenja vojnih i finansijskih kapaciteta Rusije nema ni stvarnog mira. Po toj logici, svaki aranžman koji Moskvi donosi novu likvidnost, makar bio predstavljen kao tržišna stabilizacija, može produbiti rat umjesto da ga približi kraju.
Ukrajinsko rukovodstvo zato već mjesecima traži strože sankcije, zatvaranje rupa u postojećem režimu ograničenja i jaču kontrolu izvoza energenata koji ruskom budžetu donose milijarde dolara.
Predsjednik Ukrajine je u međuvremenu saopćio i da je razgovarao s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom o jačanju ukrajinske protivzračne odbrane. Takvi razgovori imaju posebnu težinu u trenutku kada Ukrajina upozorava na mogućnost novih raketnih napada i napada dronovima na kritičnu infrastrukturu, uključujući energetske objekte, stambene blokove i logističke pravce.
U praksi, svaka dodatna baterija protivzračne odbrane može značiti spas za desetine ili stotine civila, zbog čega Kijev neprestano apeluje na saveznike da ubrzaju isporuke sistema i municije.
Reakcije iz Evrope pokazale su da dogovor Washingtona i Moskve nije prošao bez političkih posljedica. Švedski premijer Ulf Kristersson izrazio je žaljenje zbog sporazuma, upozoravajući da su prihodi od energenata i dalje jedan od temeljnih stubova finansiranja ruskog rata. Njemačka vlada je, s druge strane, poručila da ostaje posvećena postojećim sankcijama i daljnjoj koordinaciji s evropskim partnerima.
Takve izjave ukazuju na duboku zabrinutost da bi novi američki pristup mogao oslabiti jedinstvo Zapada u pogledu pritiska na Kremlj.
Pojačane tenzije između Washingtona i Kijeva
Trumpova odluka dodatno je zaoštrila odnose između Washingtona i Kijeva, i to u trenutku kada su američki i ukrajinski predstavnici u Miamiju razgovarali o mogućem planu za okončanje rata. Ta vremenska podudarnost samo je pojačala utisak da dvije strane sve teže usklađuju svoje prioritete: dok američka administracija želi smanjiti pritisak na tržište energenata, Ukrajina insistira na strategiji koja bi oslabila ruske ratne kapacitete i prisilila Moskvu na ozbiljne ustupke.
Zelenski je u razgovoru za Axios ocijenio da je odluka o omogućavanju izvoza ruskog dizela „nepoštena“ i „neiskrena“, uz tvrdnju da takav potez zapravo produbljuje sukob. Kijev strahuje da bi dodatni prihodi omogućili Rusiji da nastavi finansirati vojnu industriju, što bi značilo više projektila, više dronova i još veći pritisak na ukrajinsku protivzračnu odbranu.
U tom smislu, ukrajinska reakcija nije samo politička, nego i egzistencijalna, jer se iza svake ekonomske odluke vidi potencijalni utjecaj na živote civila na terenu.
Američki predsjednik je, međutim, poručio da Ukrajina treba obustaviti napade na ruske rafinerije, tvrdeći da oni doprinose rastu cijena goriva. Time je otvoren još jedan sloj neslaganja: Ukrajina napade na energetsku infrastrukturu u Rusiji vidi kao legitimni dio odbrane i način da oslabi logistički kapacitet protivnika, dok Washington taj pristup posmatra kroz prizmu globalnog tržišta i unutrašnjih ekonomskih posljedica.
Upravo taj sudar prioriteta pokazuje koliko je teško uskladiti vojnu logiku rata s političkom logikom međunarodne energetike.
Trump je dodatno dolio ulje na vatru i izjavom da bi Ukrajina trebala dobiti novog predsjednika koji može postići dogovor s Moskvom. Takva poruka u Kijevu je dočekana kao direktno miješanje u ukrajinski politički prostor i kao signal da bi SAD mogle promijeniti ton prema trenutnom ukrajinskom rukovodstvu.
U ratnim okolnostima, kada zemlja živi pod svakodnevnom prijetnjom zračnih udara i kada su energetski, vojni i humanitarni resursi pod ogromnim pritiskom, ovakve izjave dodatno produbljuju nesigurnost i nepovjerenje.
Ukrajina zato nastavlja da traži snažniju protivzračnu odbranu, dodatnu pomoć partnera i stroži međunarodni pritisak na Rusiju. Dok ruski napadi na gradove i energetsku infrastrukturu ostaju jedna od najvećih prepreka za bilo kakav diplomatski napredak, Kijev upozorava da mir nije moguć ako agresor istovremeno dobija nove izvore prihoda.
U tom smislu, spor oko dizela daleko nadilazi pitanje jednog energetskog ugovora: on se pretvara u test odlučnosti Zapada da li želi zaista zaustaviti rat ili samo ublažiti njegove ekonomske posljedice.
