Iranske kopnene snage tvrde da su spremne za novi sukob: granice pod pojačanim nadzorom, a tenzije sa SAD-om i dalje rastu
Komandant kopnenih snaga iranske vojske Ali Cihanshahi poručio je da se više od 50 borbenih i jedinica za podršku, raspoređenih duž granica države, i dalje nalazi u punoj pripravnosti i izvršava zadatke u slučaju mogućeg novog rata. Njegova izjava dolazi u trenutku kada su odnosi između Irana i Sjedinjenih Američkih Država ponovo obilježeni dubokim nepovjerenjem, pojačanom vojnom aktivnošću i nesigurnošću oko trajanja krhkih diplomatskih pokušaja da se sukob obuzda.
Prema navodima iranske državne televizije, Cihanshahi je istakao da je vojska izvukla ozbiljne pouke iz prethodnih sukoba, posebno iz rata iz juna 2025. godine, te da su nakon toga sprovedene obimne pripreme koje su imale za cilj jačanje odbrambenih kapaciteta na terenu.
Kako je naveo, vojni planovi su detaljno preispitani, a u više pograničnih područja izgrađeni su kanali, tuneli i odbrambeni rovovi, što, prema njegovim riječima, pokazuje da Teheran očekuje mogućnost dugotrajnog i složenog bezbjednosnog pritiska.
Cihanshahi je rekao da su kopnene snage, i prije napada koje su Sjedinjene Države pokrenule u februaru 2026. godine, bile operativno spremne i da su raspolagale planovima za brzo reagovanje. Takva izjava, iako nije nezavisno potvrđena, uklapa se u širu poruku iranskog vojnog vrha da zemlja želi prikazati visok nivo otpornosti i sposobnosti odvraćanja.
U iranskoj vojnoj doktrini, posebno je naglašena uloga brzog raspoređivanja snaga, mobilnosti i kontrole pograničnih pravaca kao ključnih elemenata odbrane.
Prema njegovim riječima, odmah nakon izbijanja rata na granice Irana raspoređeno je više od 50 borbenih jedinica i jedinica za podršku, među kojima su bile mobilne brigade, interventne jedinice, oklopne i mehanizirane formacije, kao i artiljerijske, raketne i jedinice bespilotnih letjelica. Raspored tih snaga obuhvatio je sjeverozapad, zapad, jugozapad, istok i jugoistok zemlje, čime je, kako tvrdi iranski komandant, pokriven gotovo cjelokupan obod države.
U takvom rasporedu nije riječ samo o klasičnoj odbrani granice, nego i o poruci da Iran želi pokazati sposobnost da istovremeno reaguje na više potencijalnih prijetnji.
Posebno je naglasio logistički dio priprema, navodeći da su velike količine municije i vojne opreme prevezene uz pomoć teških vojnih vozila. U ratnim okolnostima logistika često odlučuje o tome da li će vojska uspjeti da održi tempo operacija, a u slučaju Irana riječ je i o pitanju psihološkog efekta.
Cihanshahi je tvrdio da su ove mjere stvorile odvraćajući efekat i spriječile protivnika da pokuša ulazak na iransku teritoriju, što je u skladu s dugogodišnjom strategijom Teherana da kombinacijom rasporeda snaga, infrastrukture i simboličke poruke odvrati potencijalne napadače.
Iranski komandant je poručio i da pomenute jedinice i dalje ostaju raspoređene na granicama, spremne da djeluju u slučaju novih sukoba. Takva izjava otkriva da Teheran sukob ne posmatra isključivo kao prošli događaj, već kao sigurnosni scenario koji i dalje može eskalirati. Na Bliskom istoku, gdje se političke krize često prelivaju u vojnu dinamiku, održavanje borbene spremnosti predstavlja i instrument unutrašnje stabilnosti i sredstvo spoljne politike.
Podsjetimo, prema dostupnim informacijama, Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli su rat protiv Irana 28. februara, nakon čega je Teheran odgovorio raketnim napadima i udarima bespilotnim letjelicama širom regije. Istovremeno, iranske vlasti praktično su zatvorile Hormuški moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih energetskih prolaza. Zbog toga je komercijalni transport nafte kroz taj strateški pravac gotovo obustavljen, što je imalo neposredan utjecaj na globalna tržišta energenata i cijene goriva.
Ekonomisti i analitičari već mjesecima upozoravaju da je Hormuški moreuz jedna od najosjetljivijih tačaka svjetske trgovine energijom. Kroz taj uski morski prolaz prolazi značajan dio globalnog izvoza nafte iz Persijskog zaljeva, pa svako ometanje plovidbe izaziva lančane posljedice. U ovom slučaju, produženi prekid transporta doveo je do rasta cijena energenata, povećane nesigurnosti na tržištima i dodatnog pritiska na zemlje koje zavise od uvoza nafte i plina.
Time je lokalni vojni sukob dobio dalekosežne međunarodne ekonomske posljedice.
U junu je, nakon posredničkih napora Pakistana i Katara, postignut okvirni sporazum između SAD-a i Irana s ciljem obustave neprijateljstava i otvaranja prostora za pregovore. Međutim, implementacija tog dogovora ubrzo je usporena, a zatim i praktično zaustavljena zbog niza nesuglasica.
Među spornim pitanjima našli su se sigurnost plovidbe u Hormuškom moreuzu, vojni nadzor nad ključnim područjima i šira pitanja regionalne stabilnosti, što pokazuje koliko je teško uspostaviti trajno primirje bez dubljeg političkog dogovora.
Diplomatski zastoji dodatno komplikuju situaciju na terenu. Dok Iran tvrdi da jača odbrambenu spremnost i da je naučio lekcije iz prethodnih operacija, zapadne sile i njihovi saveznici prate razvoj događaja sa zabrinutošću. Svako novo gomilanje vojske, svaka izjava o pripravnosti i svaki napad dronovima pojačavaju strah od šire regionalne eskalacije.
U takvom ambijentu, politička retorika postaje gotovo jednako važna kao i kretanje trupa, jer svaka poruka može utjecati na odluke protivničke strane.
Napetosti su dodatno rasplamsane i izvještajima iz međunarodnih medija da američka vojska razmatra masovne udare na Iran, dok se, kako se navodi, čeka politička odluka predsjednika Donalda Trumpa. Iako se takve informacije uvijek moraju posmatrati oprezno, one dodatno hrane atmosferu neizvjesnosti i podižu nivo pripravnosti u cijelom regionu.
U tom kontekstu, izjava Ali Cihanshahija nije samo vojno saopštenje, nego i politička poruka da Iran želi pokazati da je spreman odgovoriti na svaki novi pritisak i da svoje granice smatra crvenom linijom koju niko ne bi trebalo preći.
