Dodikovi američki planovi pod velikim znakom pitanja nakon afere s Trumpovim ljudima
Političke kalkulacije Milorada Dodika, koje su mjesecima građene uz pomoć skupo plaćenih američkih savjetnika i lobista, naglo su dovedene u pitanje nakon što je u Sjedinjenim Američkim Državama izbila afera povezana s angažmanom ljudi bliskih Donaldu Trumpu u kampanji SNSD-a.
Ono što je trebalo biti pažljivo planiran diplomatsko-politički potez, uz podršku novca iz budžeta Republike Srpske, pretvorilo se u situaciju koja bi Dodiku mogla zatvoriti vrata Washingtona baš onda kada mu je bio najpotrebniji međunarodni legitimitet.
Prema informacijama do kojih su došli pojedini mediji, predsjednik SNSD-a, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i dugogodišnja Dodikova saradnica Ana Trišić-Babić planirali su put u američku prijestolnicu s jasnim političkim ciljem: uspostaviti direktan kontakt s ljudima iz kruga Donalda Trumpa i time otvoriti novi kanal komunikacije prema budućoj ili aktuelnoj američkoj administraciji.
U pozadini tih namjera stajala je želja da se Dodik predstavi kao nezaobilazan sagovornik, uprkos višegodišnjim tenzijama, sudskim presudama i optužbama za napade na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Takva strategija nije bila tek protokolarna posjeta. Ona je, prema dostupnim saznanjima, trebalo da posluži kao politički reset. Dodik je navodno računao da bi mu podrška ili barem neutralnost američkog političkog establišmenta mogla pomoći da se vrati za pregovarački sto u Sarajevu i da ponovo sebe predstavi kao faktor bez kojeg se ne može donositi nijedna ozbiljna odluka u Bosni i Hercegovini.
Za političara koji je posljednjih godina često gradio moć kroz konflikt, sankcije i međunarodne sukobe, upravo je Washington trebalo da bude mjesto gdje bi pokušao pokazati lice pragmatičnog lidera spremnog na saradnju.
Stotine hiljada maraka i mreža lobista
Ključnu ulogu u toj operaciji imali su lobisti i savjetnici povezani s američkim političkim krugovima, a sve je, prema navodima objavljenim u medijima, plaćeno stotinama hiljada konvertibilnih maraka iz budžeta Republike Srpske. Riječ je o ogromnim iznosima koje je vlast RS izdvajala za politički utjecaj u inostranstvu, uvjerena da će joj takva ulaganja donijeti pristup administraciji, bolju reputaciju i zaštitu od međunarodnih pritisaka.
Međutim, u praksi se pokazalo da novac ne kupuje uvijek političku sigurnost, naročito ne u američkom sistemu gdje su sukobi interesa i veze s inostranim akterima vrlo osjetljivo pitanje.
Navodno je mjesecima pokušavan dogovor s barem jednim visokim zvaničnikom Trumpove administracije, a očekivanja u Banjoj Luci rasla su kako se približavao termin planirane posjete. U političkom smislu, Dodik je želio više od običnog sastanka. Tražio je simboličnu potvrdu da nije izoliran, da ima sagovornike na najvišem nivou i da njegovi potezi u BiH neće biti posmatrani samo kroz prizmu sankcija, optužbi i međunarodne kritike.
Takav signal bi, smatrao je njegov krug, mogao poslužiti i za unutrašnju upotrebu, kao dokaz da je i dalje sposoban pregovarati s velikim silama.
Poseban interes postojao je i oko eventualne nove funkcije u izvršnoj vlasti Republike Srpske. Prema tvrdnjama izvora, Dodik je želio osigurati da nakon izbora njegova politička struktura zadrži punu kontrolu nad Vladom RS, pa se čak govorilo i o mogućnosti da sam preuzme premijersku fotelju. Međutim, to je direktno ulazilo u zonu problema, jer pravne posljedice presude Suda BiH ograničavaju njegovo djelovanje u budžetskim i izvršnim funkcijama.
Upravo zato je bilo važno da iz Washingtona stigne barem neki oblik političkog odobrenja ili tihe podrške.
Poruka iz Amerike i hladan tuš za Banju Luku
Preokret je, međutim, stigao brzo i neočekivano. U nedjelju, 4. oktobra, kada je već bilo jasno da je SNSD ostvario dobar izborni rezultat, Dodiku je, prema navodima više izvora, preko posrednika iz Amerike upućena jasna poruka: mogu slavodobitno obilježavati pobjedu stranke, ali od premijerske pozicije treba da odustanu.
Taj signal je, kako se tvrdi, došao direktno i bez mnogo diplomatskih fraza, što je u velikoj mjeri srušilo planove koji su mjesecima gradili očekivanje da bi američka strana mogla tolerisati Dodikov povratak na čelo Vlade RS.
U tom trenutku planirana posjeta Washingtonu izgubila je mnogo od prvobitnog smisla. Ako je cilj bio da se pred američkim zvaničnicima predstavi kao kooperativan partner, onda je bilo jasno da je računica već načeta. Dodik je, navodno, namjeravao ponuditi nešto što godinama nije pokazivao: spremnost na saradnju i političku fleksibilnost.
No, čim je stigla odbijenica, postalo je jasno da bi odlazak u SAD mogao biti samo pokušaj popravljanja štete koja je već nastala.
Situacija se dodatno zakomplikovala nakon što je u javnost procurila informacija da su Chris LaCivita i James Blair, ljudi bliski Donaldu Trumpu, bili uključeni u kampanju SNSD-a i za to navodno primili ogromne iznose novca iz budžeta RS. U američkom političkom prostoru ovakve veze odmah izazivaju sumnju, posebno u vrijeme izborne kampanje, kada su i najmanji tragovi stranog finansiranja ili utjecaja tema nacionalne rasprave.
Umjesto da bude njegov diplomatski adut, ta veza je postala teret koji ugrožava i same američke aktere uključene u priču.
Trumpovi saradnici pod pritiskom, Dodik pod reflektorima
Američka javnost, ali i dio političkih protivnika Donalda Trumpa, reagovala je oštro. Pitanje je postalo kako su ljudi zaduženi za američku kampanju mogli prihvatiti angažman u Bosni i Hercegovini, i to uz novac koji dolazi iz politički osjetljivog izvora. Trump je, prema medijskim navodima, čak javno zaprijetio otkazima saradnicima ako se potvrdi sukob interesa, što dovoljno govori o ozbiljnosti situacije.
U takvoj atmosferi svaki susret s Dodikom postaje politički rizik, a ne prilika za stvaranje savezništva.
Posebno osjetljiv aspekt cijele priče jeste činjenica da je Dodik u američkoj javnosti već duže vrijeme označen kao političar blizak ruskim interesima. Zbog toga svaki pokušaj da se preko njega vodi politička komunikacija s Republikancima ili Trumpovim krugom izaziva dodatni otpor.
Za dio republikanaca problem nije samo Dodik, nego i to što su njihovi vlastiti operativci, umjesto da rade u ključnim američkim izbornim bitkama, završili u Bosni i Hercegovini kao plaćeni savjetnici jedne proruske vlasti. Time je afera dobila i širi dimenziju unutar same američke desnice.
Zbog toga je vrlo moguće da će planirana posjeta delegacije iz Banje Luke, ako se uopće realizuje, završiti bez ikakvog stvarnog političkog efekta. Umjesto sastanaka na visokom nivou, mogla bi uslijediti serija otkazivanja, zatvorenih vrata i neugodnih medijskih pitanja. U međunarodnoj politici to je najgori mogući scenarij: dolazak u Washington bez konkretnih sagovornika, bez javne podrške i bez mogućnosti da se iz cijelog putovanja izvuče ijedna vidljiva korist.
Ćutanje režimskih medija i politički bumerang
Zanimljivo je da su režimski mediji u Republici Srpskoj gotovo potpuno zanijemili nakon što je afera dospjela u američku javnost. Umjesto objašnjenja i komentara, uslijedila je tišina. Ni Dodik ni njegovi najbliži saradnici nisu dali uvjerljivo pojašnjenje o tome koliko je budžetskog novca potrošeno na američko lobiranje, koji su konkretni rezultati postignuti i zašto je cijeli posao završio kao međunarodni skandal.
Upravo ta tišina dodatno produbljuje sumnje da su se javna sredstva trošila na političku operaciju čiji je domet bio znatno manji od obećanog.
U političkom smislu, cijela priča sada djeluje kao bumerang. Umjesto da kupi legitimitet i pristup američkim krugovima, skupo plaćeni lobistički angažmani doveli su do javnog poniženja, sumnje u sukob interesa i mogućeg narušavanja odnosa unutar američkog političkog tabora.
Ako se pokaže da je novac iz Republike Srpske zaista uticao na kampanju u SAD, posljedice bi mogle biti dugoročne, ne samo za one koji su posao vodili nego i za samog Dodika, koji bi lako mogao postati simbol jedne loše procjene i još lošije međunarodne strategije.
U konačnici, ova epizoda pokazuje koliko je političko lobiranje u inostranstvu rizično kada se oslanja na velike svote novca, lične veze i procjene koje ne prate realno stanje u međunarodnim odnosima. Dodik je, čini se, računao da će uz dovoljno ulaganja dobiti pristup ljudima koji odlučuju. Međutim, američki politički sistem, naročito u vrijeme izbora, ne prašta lako sumnje u prljave aranžmane.
Zato je moguće da će planirani odlazak u Washington ostati samo još jedan dokaz kako se skupo plaćeni politički utjecaj može vratiti kao najskuplja greška.
