Posljednje riječi Saddama Husseina i danas odjekuju svijetom, izazivajući jezu i podsjećajući na tamnu stranu ljudske prirode. Njegovo upozorenje i predviđanje neposredno prije smrti postali su simbol neuspjeha u vođenju Iraka i ukazivanje na poteškoće koje će uslijediti.
Nakon hapšenja 13. decembra 2003. godine u operaciji Crvena Zora, Saddam Hussein je postao najpoznatiji zatvorenik na svijetu. Američke snage su ga uhapsile, a ispitivanja su započela ubrzo nakon toga, objedinjena u program nazvan “Pustinjski pauk”, pod nadzorom FBI-a. John Nixon, bivši analitičar CIA-e, bio je prvi koji ga je ispitivao. Nixon je otkrio da je Saddam bio potpuno nesvjestan onoga što se događalo u Iraku, okupiran pisanjem knjige, dok su vlada i vojska djelovali bez njegove stvarne kontrole.
Saddam je bio identificiran prema staroj rani od metka i plemenskim tetovažama. Tokom ispitivanja, često se žalio na modrice i porezotine, pokazivao aroganciju i negirao optužbe za ratne zločine. Tvrdio je da nikada nije imao hemijsko oružje, jer bi ga inače upotrijebio protiv SAD-a, te optuživao Amerikance da su iskoristili 11. septembar kao povod za neopravdan napad na Irak.
Nakon što je osuđen na smrt vješanjem 5. novembra 2006., Saddam je ostao prkosan, poručujući sudu i javnosti da je spreman umrijeti časno i bez straha. Specijalist Steve Hutchinson, jedan od čuvara Saddama, svjedočio je o njegovom ponašanju tokom zatočeništva. Saddam je, unatoč presudi, dobivao određene slobode, uključujući pušenje kubanskih cigara. Jedne večeri, dok je bio u društvu bivšeg poručnika, Saddam je pokazao interes za Hutchinsonovo porijeklo, što je dovelo do kratkog, ali neobičnog razgovora.
Na dan Božića, čekajući odluku o žalbi, Saddam je zapalio svijeću za svoju ženu i pisao joj pjesmu, što je iznenadilo čuvare. Njegova žalba je sutradan odbijena. Tijekom jednog ispitivanja, Saddam je iznio zlokobno upozorenje: “Nećete uspjeti. Vidjet ćete da nije lako upravljati Irakom.” Ovo predviđanje postalo je stvarnost, jer Irak i danas pati od unutrašnjih sukoba i političke nestabilnosti.
Saddam je do kraja ostao nepokolebljiv, ne pokazujući strah niti tražeći oprost. Muvaffak al-Rubai, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, svjedočio je o pogubljenju, opisujući kako je Saddam ušao u prostoriju za izvršenje kazne smireno i dostojanstveno. Držeći Kur’an u rukama, odbacio je optužbe i uzviknuo prkosne parole prije nego što je povučena poluga za vješanje. Njegove posljednje riječi, stihovi iz Kur’ana, ostale su nedovršene: “Potvrđujem da nema drugog Boga osim Alaha, a Muhamed…”
Ova priča o Saddamu Husseinu, njegovom hapšenju, suđenju i posljednjim trenucima života, služi kao mračni podsjetnik na užase diktature, ratnih zločina i ljudske patnje. Njegove posljednje riječi i proročansko upozorenje i dalje proganjaju svijet, naglašavajući složenost upravljanja podijeljenom zemljom poput Iraka i težinu postizanja trajnog mira.
