Nenad Čanak ponovo otvorio pitanje Vojvodine: politička poruka, historijski sporovi i kritika centralizacije Srbije
Bivši predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak ponovo je izazvao veliku pažnju javnosti nakon što je, reagirajući na spominjanje svog imena na skupovima koje organizira ili predvodi Aleksandar Vučić, iznio oštru i politički vrlo nabojenu poruku o položaju Vojvodine, odnosu Beograda prema pokrajini i, kako tvrdi, dugogodišnjoj nepravdi koja se prema tom prostoru provodi kroz državnu centralizaciju.
Njegov istup nije bio samo lični odgovor predsjedniku Srbije, nego i širi politički komentar o tome kako se u Srbiji vodi debata o historiji, identitetu i uređenju države.
Čanak je u svojoj objavi nastupio kroz više tačaka, nastojeći da poveže savremene političke sukobe sa dugim historijskim kontinuitetom. U središtu njegovog izlaganja nalazi se tvrdnja da se Vojvodina ne može posmatrati kao periferni dodatak Srbije, niti kao prostor koji je, prema njegovim riječima, jednostavno „pripojen“ bez ozbiljnog uvažavanja njegovog posebnog historijskog i političkog razvoja.
U tom kontekstu, Čanak je otvorio pitanje kako su se kroz vrijeme mijenjale granice, administrativni odnosi i narativi o tome ko ima pravo da govori u ime pokrajine.
Historijski okvir koji Čanak koristi u svojoj argumentaciji
Jedan od ključnih elemenata njegove poruke odnosi se na raspad bivše Jugoslavije. Čanak je podsjetio da je SFRJ imala osam federalnih jedinica, a da je nakon njenog raspada nastalo sedam nezavisnih država, za što je optužio, kako je naveo, udružene srpsko-hrvatske šovinističke politike.
Time je pokušao pokazati da su nacionalizmi sa obje strane imali presudnu ulogu u urušavanju zajedničke države, ali i da se današnje rasprave o statusu pojedinih regija ne mogu odvojiti od te prošlosti.
Posebnu pažnju posvetio je historijskom položaju Vojvodine. Prema njegovom tumačenju, ovaj prostor je od Karlovačkog mira 1699. godine pa sve do 1918. godine mnogo duže bio dio Habsburške Monarhije nego što je bio u sastavu samostalne Srbije. Za Čanka je to važan argument protiv, kako smatra, pojednostavljenog prikaza historije u kojem se Vojvodina promatra isključivo kroz srpsku državnu perspektivu.
On time podsjeća da identitet pokrajine nije nastajao samo u okviru srpskih državnih institucija, već kroz složene srednjoevropske, multietničke i administrativne utjecaje.
U svojoj poruci Čanak je osporio i često ponavljanu formulaciju da je srpska vojska 1918. godine „oslobodila“ Vojvodinu. Po njegovom tumačenju, vojska je tada ušla na prostor pokrajine, dok je lokalno stanovništvo već imalo određenu ulogu u održavanju reda i funkcioniranju svakodnevnog života.
Takvo insistiranje na terminologiji nije puka jezička rasprava: za njega je riječ o političkom pitanju, jer nazivi poput „oslobođenje“ ili „ulazak“ određuju način na koji se u javnosti oblikuje kolektivno pamćenje. Upravo zato se Čanak pozvao i na tekst Jaše Tomića „Plači Vojvodino“, objavljen u listu Zastava, tvrdeći da i u tom historijskom zapisu postoji element kritike i opisa pljačke i razočaranja nakon promjene vlasti.
Federalizacija kao ideja koja, prema Čanku, nikada nije dobila šansu
Drugi važan sloj njegove objave odnosi se na pitanje unutrašnjeg uređenja Srbije. Čanak je podsjetio da je još ranije zagovarao federalizaciju Srbije, i to prije nego što je Kosovo proglasilo nezavisnost. U njegovom viđenju, takav model mogao je pomoći da se očuvaju stabilnost i cjelovitost države, jer bi različiti dijelovi Srbije dobili više prostora za političko i institucionalno samoodređenje.
Umjesto toga, tvrdi on, politički centri moći u Beogradu izabrali su put jače centralizacije, smatrajući da se kontrola nad državom lakše održava kada se ovlasti ne dijele.
Čanak ide i korak dalje, tvrdeći da je upravo odbijanje ideje drugačijeg unutrašnjeg uređenja doprinijelo kasnijem slabljenju državnog integriteta. Po njegovoj logici, centralizacija nije donijela stabilnost, nego je stvorila dodatne tenzije među pokrajinama, regionima i političkim akterima. Zato njegov stav o Kosovu nije samo vezan za međunarodnu politiku, nego i za unutrašnji model države: smatra da bi prihvatanje federalnog ili decentraliziranog uređenja moglo ublažiti političke krize koje su uslijedile.
To je teza koja i danas izaziva podjele, jer se u Srbiji i dalje vodi rasprava o tome da li je decentralizacija prijetnja ili uslov dugoročne stabilnosti.
Zanimljiv je i njegov raniji prijedlog da se ime države promijeni u „Republika Srbija i Vojvodina“. Taj prijedlog, prema Čanku, nije bio prihvaćen niti ozbiljno razmatran. Iako su takvi prijedlozi za većinu političkih aktera u Srbiji bili neprihvatljivi ili su ih smatrali previše radikalnim, Čanak ih je predstavljao kao pokušaj da se simbolički prizna posebnost Vojvodine i njena politička težina.
U praksi, međutim, takve ideje uglavnom su ostajale na margini političkog života.
Poruka budućoj vlasti i direktan izazov Aleksandru Vučiću
U završnom dijelu svoje objave Čanak nije govorio samo o prošlosti, nego i o budućnosti. Poručio je da, bez obzira na to ko će formirati vlast nakon izbora, pitanje Vojvodine ne bi smjelo biti zatvoreno niti gurnuto pod tepih. Prema njegovom mišljenju, buduća vlada morat će otvoriti razgovore o statusu, položaju i pravima pokrajine.
Njegova poznata formulacija „Ko neće da razgovara, poslije mora da pregovara“ nosi snažnu političku poruku: ignorisanje problema ne znači njegovo nestajanje, nego samo odlaganje sukoba.
U istoj poruci Čanak je otišao i korak dalje, direktno se obraćajući Aleksandru Vučiću riječima: „Sve mi se čini da ćeš to biti ti.“ Time je sugerirao da će upravo sadašnja vlast snositi političku odgovornost za stanje u državi, uključujući i način na koji se tretira Vojvodina.
Ova rečenica nije samo lična prozivka, nego i optužba da je dugogodišnji model upravljanja zemljom proizveo probleme koji će se kad-tad morati rješavati pred javnošću, institucijama ili političkim nasljednicima.
Važno je naglasiti da su u dostavljenom materijalu navedeni isključivo Čankovi stavovi i tvrdnje, dok odgovor Aleksandra Vučića na ove navode nije objavljen. U tom smislu, riječ je o jednom od brojnih javnih sukoba u kojem se politički diskurs u Srbiji vodi i kroz lične poruke, historijske interpretacije i simboličke obračune.
Takvi istupi često nadilaze dnevnu politiku, jer otvaraju pitanja identiteta, teritorijalnog uređenja i prava regija da budu više od pukih administrativnih jedinica.
Ova Čankova objava pokazuje da tema Vojvodine i dalje ostaje jedno od najosjetljivijih pitanja u srbijanskom političkom prostoru. Za jedne, to je rasprava o decentralizaciji i većoj autonomiji; za druge, potencijalno opasno zadiranje u ustavni poredak. Upravo zato svaka izjava koja dolazi iz tog spektra izaziva snažne reakcije.
Čanak je svojom porukom još jednom pokazao da ne odustaje od dugogodišnje kritike centralizma, ali i da smatra kako se historija ne smije koristiti samo kao legitimacija državne moći, već i kao podsjetnik na složenost prostora koji se prečesto prikazuje pojednostavljeno.
Izvor: Slobodna Bosna, prema objavi Nenada Čanka. Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati, a sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
