Preliminarna slika nove Skupštine Unsko-sanskog kantona: kako bi mogao izgledati raspored mandata
Iako prebrojavanje glasova još uvijek nije završeno, preliminarni rezultati već sada pružaju prilično jasnu sliku o tome kako bi mogao izgledati novi saziv Skupštine Unsko-sanskog kantona. Na osnovu podataka koji su u ovom trenutku dostupni portalu BiscaniNET, moguće je napraviti projekciju raspodjele mandata ukoliko se do kraja brojanja ne dogode značajnije promjene.
Takve projekcije su u izbornoj noći uvijek zanimljive jer daju prvi uvid u političku ravnotežu snaga, ali istovremeno podsjećaju da konačna odluka zavisi od svakog preostalog glasa.
Skupština Unsko-sanskog kantona ima ukupno 30 zastupničkih mjesta, a za formiranje stabilne većine potrebno je najmanje 16 mandata. Upravo taj prag određuje da li neka stranka ili koalicija može sama voditi pregovore o formiranju vlasti ili je primorana tražiti partnere.
U kantonalnim parlamentima, gdje je broj mandata relativno mali, i sitne promjene u procentima mogu imati veliki politički efekat, pa se svaki dodatni glas u završnici brojanja može pokazati presudnim za ulazak ili izlazak iz parlamenta pojedinih lista, ali i za konačnu raspodjelu mandata među većim političkim subjektima.
Ko je prešao izborni prag
Prema trenutnim rezultatima koje posjeduje BiscaniNET, izborni prag od tri posto prešlo bi ukupno osam političkih subjekata. U raspodjeli mandata našle bi se SDA, NES-PDA, SDP, PoMAK, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, DF/GS, Laburistička stranka te koalicija NiP-SPU. Sam taj podatak već govori da će budući saziv Skupštine vjerovatno biti raznolik, sa više političkih aktera koji će morati pregovarati i tražiti kompromisna rješenja.
Najveći rezultat, prema sadašnjoj projekciji, ostvarila bi SDA sa 30,35 posto glasova, što bi joj donijelo 10 mandata. Iako je to ubjedljivo najbolji pojedinačni rezultat, on sam po sebi ipak nije dovoljan za samostalno formiranje vlasti. Odmah iza nje nalazi se NES-PDA sa 20,36 posto i projekcijom od šest zastupnika, čime ova opcija zadržava značajnu težinu u eventualnim postizbornim dogovorima. Uz njih, SDP bi osvojio četiri mandata, dok bi PoMAK imao tri.
Prema istoj računici, SBiH, DF/GS i Laburistička stranka imali bi po dva zastupnika, dok bi koalicija NiP-SPU osvojila jedan mandat. Takav raspored pokazuje da će politička scena u kantonu, barem prema preliminarnim brojkama, ostati izrazito fragmentirana. To znači da će nakon potvrde rezultata uslijediti intenzivni razgovori između stranaka, a posebno između onih koje su po programskim ili ideološkim pozicijama bliže jedna drugoj.
Šta znači ovakav raspored za formiranje većine
Ako bi sadašnji rezultati ostali nepromijenjeni do kraja, nijedna politička opcija ne bi mogla sama doći do potrebne većine. SDA, iako najjača stranka, sa 10 mandata bila bi daleko od potrebnih 16, što znači da bi joj za stabilnu skupštinsku većinu trebalo još najmanje šest ruku. S druge strane, blok bez SDA mogao bi do većine samo uz vrlo pažljivo sklapanu koaliciju više stranaka, uz jasnu programsku ili interesnu platformu.
To je u praksi često složenije nego što izgleda na papiru, jer broj mandata ne garantuje i političku usklađenost.
U ovakvim situacijama presudnu ulogu često imaju upravo manje stranke i koalicije koje raspolažu s dva ili tri mandata. Iako se na prvi pogled čini da njihov izborni rezultat nije posebno velik, u postizbornim pregovorima oni nerijetko postaju ključni akteri. Njihov ulazak u vlast može odlučiti o tome ko će voditi kanton u narednom periodu, ali i o tome kakve će političke prioritete nova većina imati.
Zato se izborni rezultat ne mjeri samo brojem osvojenih glasova, nego i sposobnošću da se taj rezultat pretvori u konkretan politički uticaj.
Preliminarni rezultati nisu konačna slika
Važno je naglasiti da se ovdje radi isključivo o projekciji zasnovanoj na trenutno dostupnim preliminarnim rezultatima. To znači da završni rezultat može, a u izbornim procesima često i zna, izgledati drugačije nakon što se prebroje sva biračka mjesta, uključujući i glasove koji stižu sporije ili zahtijevaju dodatnu provjeru.
Posebno osjetljive mogu biti raspodjele posljednjih mandata, jer i mali pomaci u procentima mogu uticati na to ko dobija dodatni poslanički mandat, a ko ostaje ispod crte.
Osim toga, izborni sistem podrazumijeva i pravila raspodjele mandata kandidatima unutar svake liste. Zbog toga konačni sastav Skupštine ne zavisi samo od toga koliko je koja lista osvojila glasova, nego i od toga koji su kandidati unutar liste ostvarili najbolji lični rezultat. Upravo tu dolazi do izražaja dinamika preferencijalnog glasanja, koja često otkriva unutrašnju snagu pojedinih političkih imena i njihovu podršku među biračima.
U nekim slučajevima to može promijeniti i hijerarhiju unutar stranke, pa pojedinci sa snažnim ličnim legitimitetom dobiju važniju ulogu u budućim političkim pregovorima.
Šira politička poruka izbora u USK
Rezultati izbora u Unsko-sanskom kantonu ne govore samo o tome ko je trenutno osvojio najviše glasova, nego i o raspoloženju biračkog tijela, očekivanjima prema institucijama i stepenu povjerenja u postojeće političke aktere. Kada nijedna stranka nema apsolutnu dominaciju, to često znači da birači žele ravnotežu i kontrolu kroz više političkih centara.
S druge strane, to može produžiti pregovore o vlasti i otežati brzo formiranje stabilne koalicije, naročito ako među partijama postoje duboke programske razlike ili ranije političke tenzije.
Zbog toga će naredni dani biti jednako važni kao i sama izborna noć. Kako se budu objavljivali konačni podaci, postajat će jasnije ne samo ko ulazi u Skupštinu, nego i kakvi su mogući savezi nakon izbora. U političkoj praksi kantona, dogovori se često grade na kombinaciji izbornih rezultata, ličnih odnosa među liderima, pregovaračke snage pojedinih klubova i programskih prioriteta koji se nude javnosti.
Zato će konačna slika novog saziva Skupštine USK imati značaj koji nadilazi samu matematiku mandata: ona će odrediti pravac u kojem će kanton ići u narednom periodu.
