Veliki broj prijava zbog veličanja osuđenih ratnih zločinaca: Tužilaštvo BiH pod pritiskom javnosti
U Bosni i Hercegovini ponovo je otvoreno jedno od najosjetljivijih društvenih i pravnih pitanja — veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, kao i javno negiranje genocida i drugih ratnih zločina. Nakon novih slučajeva koji su uznemirili javnost, Tužilaštvu Bosne i Hercegovine stigao je značajan broj prijava građana, političkih stranaka i organizacija, što je dodatno pojačalo pritisak na institucije da reaguju odlučnije i brže.
Iz Tužilaštva BiH su potvrdili da nisu zaprimili službene izvještaje policijskih agencija koji bi se odnosili na krivična djela izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a koja su povezana s veličanjem osuđenih ratnih zločinaca ili negiranjem genocida.
Ipak, istovremeno su naveli da su primili više prijava političkih subjekata i građana, kao i nekoliko hiljada elektronskih poruka s prijavljenim objavama, komentarima i sadržajima sa društvenih mreža i iz medija.
Ovakav razvoj događaja ponovo je otvorio pitanje koliko efikasno pravosudne institucije mogu reagovati na govor mržnje i revizionizam, posebno u digitalnom prostoru, gdje se sporni sadržaji šire brzo i često ostaju dostupni i nakon što budu uklonjeni. U praksi, građani sve češće preuzimaju ulogu prijavitelja, dokumentujući objave, komentare i javne nastupe koji, prema njihovom uvjerenju, prelaze granicu dozvoljenog i ulaze u sferu krivične odgovornosti.
Hiljade prijava čekaju analizu
Kako su saopćili iz Tužilaštva BiH, zaprimljene prijave neće ostati bez obrade. One će biti analizirane kroz redovnu proceduru, a postupajuće tužioce u tom procesu podržavat će SIPA i druge policijske agencije. Tek nakon toga biće jasno da li postoje elementi za pokretanje istraga i eventualno procesuiranje odgovornih osoba.
U tužilačkoj praksi, broj prijava sam po sebi ne znači automatsko otvaranje predmeta, ali jeste pokazatelj ozbiljnosti društvenog problema i očekivanja javnosti da se zakon dosljedno primjenjuje.
Iz SIPA-e su potvrdili da su i oni u prethodnom periodu primili veći broj prijava koje se odnose na veličanje pravosnažno osuđenih osoba i na negiranje genocida. Federalna uprava policije također je navela da postupa po više prijava građana. To pokazuje da se predmetna problematika ne posmatra samo kao sporadičan incident, nego kao širi obrazac ponašanja koji se kontinuirano pojavljuje u javnom prostoru Bosne i Hercegovine.
Posebnu pažnju javnosti privukli su podaci platforme „Registar 145a“, koja bilježi prijave spornih objava i sadržaja. Prema njihovom izvještaju, u periodu od 27. do 30. septembra 2026. godine zaprimljeno je 4.385 prijava, dok su verificirana 73 predmeta. Zanimljivo je da je u tom kratkom periodu zabilježen gotovo dvostruko veći broj prijava nego tokom prethodna 44 dana rada platforme, što ukazuje na snažnu mobilizaciju građana i pojačanu osjetljivost javnosti na ovakve pojave.
Šta predviđa zakon i gdje nastaje spor
Prema saopćenju Tužilaštva BiH, tužilac je dužan da, čim sazna za postojanje osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo, poduzima potrebne radnje radi njegovog otkrivanja i provođenja istrage. Zakon ne ograničava tužioca isključivo na policijski izvještaj. Naprotiv, krivična prijava može biti podnesena direktno tužiocu, ali i preko ovlaštenih službenih osoba, što znači da informacije iz građanskih prijava, medijskih objava i drugih javnih izvora takođe mogu biti relevantne za pokretanje postupka.
Upravo tu nastaje jedna od ključnih rasprava u javnosti: da li je opravdano čekati formalni policijski izvještaj kada postoji veliki broj prijava, dokaza i javno dostupnog materijala? Nekadašnji istražilac Tužilaštva BiH Ramiz Huremagić kritizirao je takav pristup, naglašavajući da tužilaštvo može i treba postupati kada za moguće krivično djelo sazna iz drugih izvora.
Njegov stav odražava šire nezadovoljstvo dijela javnosti zbog percepcije sporosti i selektivnosti institucija kada su u pitanju osjetljivi politički i nacionalni slučajevi.
Sličan stav iznio je i advokat Esad Fejzagić, koji je ukazao da tužilac prati javni život i medije te da postojanje policijskog izvještaja nije jedini način da sazna za moguće krivično djelo. Prema njegovom mišljenju, pravosuđe ne bi smjelo pasivno čekati da mu neko dostavi kompletiran predmet ako je sporni sadržaj već poznat, dokumentovan i široko dostupan javnosti.
Ovakva argumentacija dobija dodatnu težinu u digitalnoj eri, u kojoj internet objave, video-snimci i komentari mogu predstavljati vrijedan dokazni materijal.
Društveni i politički značaj slučaja
Problem veličanja osuđenih ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini nije samo pravno pitanje, nego i duboko društveno i političko pitanje. Svaki takav slučaj produbljuje nepovjerenje među zajednicama, otežava proces pomirenja i šalje poruku da se zločini iz prošlosti mogu relativizirati ili predstaviti kao prihvatljivi. Zbog toga reakcija institucija ima mnogo šire značenje od samog vođenja jednog predmeta.
Za žrtve rata i njihove porodice, negiranje genocida i slavljenje osuđenih zločinaca predstavlja dodatnu traumu. Za širu javnost, posebno za mlađe generacije koje se u velikoj mjeri informiraju putem društvenih mreža, to može stvoriti iskrivljenu sliku o prošlosti i normirati govor mržnje kao nešto uobičajeno. Upravo zbog toga mnogi pravni i društveni akteri smatraju da je dosljedna primjena zakona ključna za očuvanje javnog reda, dostojanstva žrtava i minimuma društvene odgovornosti.
Iako je Tužilaštvo BiH poručilo da će javnost naknadno biti obaviještena o rezultatima postupanja, ostaje otvoreno pitanje koliko će prijava zaista biti detaljno analizirano, koliko će ih rezultirati konkretnim istragama i hoće li ovaj talas građanskog reagovanja dovesti do vidljivijeg institucionalnog odgovora.
Javnost sada očekuje ne samo formalna saopćenja, nego i mjerljive poteze koji bi pokazali da zakon vrijedi jednako za sve i da negiranje ratnih zločina neće prolaziti bez posljedica.
U narednom periodu pažnja će biti usmjerena na to kako će tužioci i policijske agencije procesuirati ogromnu količinu prijava, te hoće li se iz toga izdvojiti slučajevi koji ispunjavaju kriterije za istragu i sudsko postupanje.
Bez obzira na konačan ishod, već sada je jasno da je ova tema izazvala snažan društveni odjek i pokazala koliko su pitanja historijskog sjećanja, pravde i javne odgovornosti i dalje bolna i otvorena u Bosni i Hercegovini.
