Memorijalni centar Srebrenica: Pritisci više nisu nagađanja, već dokumentovana odluka institucija
Iz Memorijalnog centra Srebrenica saopćili su da se situacija oko pritisaka na ovu instituciju dodatno zaoštrila i da ono na šta su upozoravali proteklih sedmica više nije pitanje pretpostavki, anonimnih informacija ili neslužbenih procjena. Prema njihovim riječima, sada postoji i službeni trag koji potvrđuje da je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini zatražilo od Policijske uprave Zvornik da izvrši pretres Memorijalnog centra Srebrenica i da izuzme određenu dokumentaciju iz te ustanove.
U Memorijalnom centru tvrde da takav zahtjev nije izolovan administrativni potez, nego dio šireg obrasca pritiska koji traje već duže vrijeme. Navode da su deseci zaposlenih u ovoj instituciji već sedmicama izloženi pozivima i saslušanjima, koje opisuju kao arbitrarne i politički obojene.
Posebno naglašavaju da im je neprihvatljivo što se, kako tvrde, institucije Republike Srpske pojavljuju kao instrument pritiska na ustanovu čija je osnovna misija očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Prema objavljenom saopćenju, dokument koji je stigao 24. septembra 2026. godine predstavlja, kako kažu, jasan dokaz da se postupak više ne može prikazivati kao nesporazum ili rutinska provjera. U Memorijalnom centru smatraju da je riječ o ozbiljnom pokušaju da se institucija koja čuva historijsko pamćenje i dokumentaciju o genocidu podvede pod političku i policijsku kontrolu.
U tom smislu, poručuju da neće pristati na normalizaciju, kako kažu, postupka koji doživljavaju kao napad na dostojanstvo žrtava i njihovih porodica.
Posebno naglašavaju da problem, po njihovom mišljenju, nije samo u finansijskoj dokumentaciji, nego u širem pokušaju discipliniranja institucije koja je osnovana upravo da bi se čuvale činjenice, svjedočanstva i tragovi o zločinu.
U saopćenju podsjećaju da politički vrh Republike Srpske i dalje, prema njihovom stavu, negira ili relativizira genocid u Srebrenici, pa smatraju krajnje neprihvatljivim da upravo takve institucije dolaze u Potočare s namjerom da demonstriraju silu nad zaposlenicima Memorijalnog centra.
Iz ove ustanove poručuju da neće dobrovoljno predati dokumentaciju policiji i tužilaštvu Republike Srpske, te da neće učestvovati u postupku koji smatraju politički motivisanim progonom. Ističu da nema govora o skrivanju bilo čega, već da su spremni na rad nadležnih institucija Bosne i Hercegovine, ali ne i na, kako navode, selektivno i represivno djelovanje organa iz entiteta čiji su politički predstavnici godinama u sukobu s činjenicama o genocidu.
„Ako žele da uđu u Memorijalni centar i uzmu ono što traže, morat će to učiniti silom“, poručili su iz Memorijalnog centra, uz objašnjenje da to nije prijetnja, nego opis mogućeg ishoda ako se upotrijebi prisila protiv javne institucije Bosne i Hercegovine.
Ovakva poruka nosi i snažnu simboličku dimenziju, jer Memorijalni centar nije tek administrativna adresa, nego mjesto na kojem se čuvaju identitet, sjećanje i dokumenti koji svjedoče o jednoj od najtežih tragedija u novijoj evropskoj historiji. U Potočarima se ne nalazi samo muzejska i arhivska građa, već i prostor bola, sjećanja i svakodnevnog rada s porodicama ubijenih i preživjelih.
Zbog toga se svaka policijska ili tužilačka radnja u ovom prostoru ne posmatra samo kroz pravnu, već i kroz duboko moralnu i emotivnu prizmu.
Iz Memorijalnog centra dodatno podsjećaju na brutalnost rata i sistematsko prikrivanje zločina nakon pada Srebrenice. Kako navode, žrtve su prvo bile vezane, zatim strijeljane, potom ukopavane u masovne grobnice, a kasnije su njihovi posmrtni ostaci premještani i razbacivani kako bi se prikrili tragovi zločina.
Upravo zato smatraju apsurdnim i uvredljivim da se danas od njih očekuje povjerenje prema istim strukturama koje, prema njihovom uvjerenju, nisu izgradile odnos prema istini, nego prema njenom negiranju i relativiziranju. Ta, kako kažu, groteskna zamjena uloga, u kojoj se bivši sistem predstavlja kao nosilac reda i morala, za njih je potpuno neprihvatljiva.
Važno je naglasiti i širi institucionalni kontekst ove situacije. Memorijalni centar Srebrenica je javna institucija čiji je zadatak da prikuplja, čuva i prezentira činjenice o genocidu, da bude podrška porodicama žrtava i mjesto obrazovanja za buduće generacije. Svaki pokušaj da se ta uloga oslabi ili kompromituje doživljava se kao udar na kulturu pamćenja, ali i na pravo preživjelih da sami govore o vlastitoj historiji.
Upravo zbog toga ova institucija ne vidi sebe kao pasivnog posmatrača, već kao aktivnog čuvara istine koja se ne smije prepustiti pritisku, zastrašivanju ili administrativnoj samovolji.
Iz Memorijalnog centra poručuju da će nastaviti obavljati svoj posao bez obzira na pritiske. Kako navode, i dalje će čuvati grobove, dokumente i činjenice, ali i braniti pravo preživjelih da o svojoj historiji govore slobodno, bez straha od policijskih uniformi i institucionalne sile.
U toj poruci vidi se i šira borba za dostojanstvo, jer za njih ovo nije samo spor oko papira, nego pitanje odnosa prema istini, prema žrtvama i prema tome ko ima pravo da određuje kako će se genocid u Srebrenici pamtiti i tumačiti.
Ova epizoda još jednom pokazuje koliko je pitanje Srebrenice i dalje duboko političko, ali i koliko je memorijalizacija zločina u Bosni i Hercegovini osjetljiva na pokušaje pritiska iz različitih centara moći. Zbog toga reakcija Memorijalnog centra nije samo odbrana jednog ureda ili jedne arhive, nego i odbrana šireg principa da mjesto sjećanja ne može biti tretirano kao prostor zastrašivanja.
U njihovoj poruci jasno se osjeća stav da se istina o genocidu ne može administrativno slomiti, niti policijski disciplinirati, jer ona pripada žrtvama, njihovim porodicama i cijelom društvu koje želi ostati na strani činjenica.
