Emir Suljagić: Pritisci na Memorijalni centar Srebrenica imaju širi politički cilj
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić tvrdi da je u posljednjim sedmicama, zajedno s institucijom kojom rukovodi, izložen ozbiljnim pritiscima koji prevazilaze uobičajene političke razmirice i javne polemike. Prema njegovim riječima, riječ je o koordinisanim pokušajima da se oslabi njegov lični kredibilitet, ali i da se naruši ugled i funkcionalnost Memorijalnog centra, jedne od najvažnijih institucija sjećanja u Bosni i Hercegovini.
Suljagić naglašava da se cijeli slučaj više ne može posmatrati samo kao politička rasprava, nego kao pokušaj dugoročnog potkopavanja institucije koja ima međunarodni i historijski značaj.
On tvrdi da pritisci više nisu ograničeni na javne napade, saopćenja i političke poruke, nego da su, kako kaže, ušli u fazu konkretnih institucionalnih aktivnosti. Posebno je naveo da su pojedini saradnici Memorijalnog centra već saslušavani, dok o nekim drugim događajima, zbog njihove osjetljivosti, još ne može govoriti javno.
Takve tvrdnje, prema njegovom nastupu, upućuju na atmosferu u kojoj se ne vodi samo politički spor, već se, kako smatra, pokušava stvoriti osjećaj pritiska i nesigurnosti među zaposlenima i ljudima koji rade na očuvanju kulture sjećanja.
Suljagić je posebno insistirao na tome da, po njegovom mišljenju, iza cijele priče ne stoji isključivo politika vlasti iz Republike Srpske. On ocjenjuje da u ovom procesu učestvuju ili ga podržavaju i pojedinci iz Sarajeva, koji su godinama predstavljani kao ugledna politička i društvena elita.
Prema njegovoj interpretaciji, riječ je o ljudima koji su imali dugogodišnje povjerenje javnosti i prostor za djelovanje, ali su, kako tvrdi, mnogi projekti, institucije i političke konstrukcije povezane s njima na kraju izgubili značaj ili doživjeli propast. U tom kontekstu, Memorijalni centar Srebrenica, kako smatra Suljagić, postao je nova meta onih koji žele imati utjecaj nad važnim društvenim institucijama.
Ovakve optužbe otvaraju pitanje šireg odnosa prema institucijama koje čuvaju sjećanje na genocid u Srebrenici i šire historijsko pamćenje o ratnim zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini. Memorijalni centar nije samo mjesto komemoracije, nego i obrazovna, istraživačka i simbolička tačka oko koje se već godinama vodi borba za istinu, interpretaciju prošlosti i poštovanje prema žrtvama.
Zbog toga svaki pokušaj političkog pritiska na ovu instituciju izaziva snažne reakcije javnosti, naročito među preživjelima, porodicama žrtava i organizacijama koje se bave ljudskim pravima i kulturom sjećanja.
Govoreći o onome što, po njegovom mišljenju, stoji iza ovih dešavanja, Suljagić je iznio vrlo oštru procjenu. On vjeruje da je krajnji cilj da se on lično kompromituje, pa čak i pravno ukloni iz javnog djelovanja, dok bi se istovremeno Memorijalni centar institucionalno oslabilo do te mjere da više ne može samostalno djelovati.
Kako je rekao, kalkulacija je navodno jednostavna: njega treba ukloniti, Centar diskreditovati, a zatim, u političkom i institucionalnom vakuumu, preuzeti kontrolu nad onim što je godinama ostajalo van domašaja određenih centara moći.
U svom obraćanju Suljagić je naglasio i da Memorijalni centar Srebrenica nije privatna svojina bilo kojeg pojedinca, stranke ili interesne grupe. Po njegovim riječima, ta institucija ne smije postati politički plijen, nagrada za lojalnost ili prostor za raspodjelu utjecaja među elitama koje se mijenjaju, ali zadržavaju ambiciju da kontrolišu javne resurse.
On poručuje da Centar pripada širem društvu, žrtvama, njihovim porodicama i svima koji smatraju da se sjećanje na genocid mora čuvati dostojanstveno, bez političke manipulacije i pokušaja instrumentalizacije.
Važno je i to da su Suljagićeve izjave iznesene bez navođenja konkretnih imena osoba koje smatra odgovornima za navodne pritiske. To njegovim tvrdnjama daje dodatnu težinu, ali i ostavlja prostor za različita tumačenja. U javnosti takve poruke obično izazivaju snažne reakcije, jer istovremeno sugerišu postojanje ozbiljnog problema i ostavljaju dio priče neizrečenim.
U ovakvim slučajevima javnost često traži više detalja, dok institucije i akteri koji su pomenuti bez imena ostaju u sivoj zoni između optužbi, nagađanja i političkih interpretacija.
Uprkos svemu, Suljagić je poručio da on, kao ni ljudi zaposleni u Memorijalnom centru, neće mirno posmatrati pokušaje političkog i institucionalnog slabljenja ove ustanove. Njegova poruka bila je jasna: borba za očuvanje integriteta Memorijalnog centra neće biti prepuštena drugima, niti će, kako tvrdi, biti dopušteno da se institucija koja čuva sjećanje na žrtve pretvori u sredstvo političkog obračuna.
„Nismo još rekli posljednju riječ“, poručio je, dodajući da i on i njegovi saradnici imaju pravo i obavezu da brane instituciju kojom upravljaju.
Ovaj slučaj pokazuje koliko su u Bosni i Hercegovini i dalje osjetljive teme vezane za ratnu prošlost, institucije sjećanja i odnos politike prema historijskom pamćenju. Svaka nova optužba, naročito kada dolazi od osobe koja vodi jednu od ključnih memorijalnih institucija u zemlji, dobija širi društveni značaj.
Zato se izjave Emira Suljagića ne mogu posmatrati samo kao lični stav, već i kao upozorenje na stanje u kojem se nalaze institucije koje bi trebale biti iznad dnevne politike i zaštićene od svakog oblika pritiska.
Izvor: Slobodna Bosna
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
