Zvizdić traži hitnu reakciju institucija nakon tvrdnji o mogućoj policijskoj akciji u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari
Tvrdnje direktora Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emira Suljagića o mogućem dolasku policijskih snaga u ovu instituciju izazvale su niz reakcija u javnosti, a među prvima se oglasio zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić. On je zatražio od nadležnih organa da bez odlaganja provjere navode i javnosti objasne da li zaista postoji bilo kakva operativna aktivnost, nalog ili plan koji se odnosi na Memorijalni centar.
Prema Suljagićevim izjavama, koje su izazvale snažnu pažnju, navodno bi moglo doći do dolaska specijalnih policijskih jedinica, transportera, pa čak i medijskih ekipa koje bi unaprijed pratile akciju, uz mogućnost izuzimanja dokumentacije iz Centra.
Iako su ove tvrdnje za sada ostale bez javne zvanične potvrde, sama mogućnost takvog razvoja događaja otvorila je pitanje zakonitosti, transparentnosti i političke osjetljivosti svakog poteza koji bi se odnosio na prostor obilježen sjećanjem na genocid u Srebrenici.
Zvizdić je poručio da se ovakve tvrdnje ne smiju ignorisati, naročito zato što se radi o instituciji koja ima duboko simboličko i historijsko značenje za Bosnu i Hercegovinu, ali i za međunarodnu zajednicu. Memorijalni centar Srebrenica-Potočari nije običan administrativni objekat; to je mjesto trajnog sjećanja, pijeteta i opomene, te prostor u kojem se čuva istina o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u julu 1995. godine.
„Javnost ima pravo znati ko i šta planira“
U svom reagovanju Zvizdić je posebno naglasio da i domaća i međunarodna javnost imaju puno pravo da znaju da li se zaista planira bilo kakva policijska intervencija, ko je eventualno naredio i na osnovu čega bi bila provedena. Po njegovim riječima, ako postoje razlozi za službeno postupanje, onda ti razlozi moraju biti jasno obrazloženi, pravno utemeljeni i dostupni javnosti u mjeri u kojoj to zakon dopušta.
On je upozorio da bi svako djelovanje institucija u ovom slučaju moralo biti lišeno političkih motiva, pritisaka i pokušaja da se Memorijalni centar koristi kao poligon za demonstraciju sile. Takav pristup, smatra Zvizdić, ne bi bio samo štetan za ugled institucija nego bi dodatno produbio nepovjerenje javnosti, posebno među porodicama žrtava i preživjelima koji Memorijalni centar doživljavaju kao mjesto dostojanstva, a ne kao teren za sigurnosne ili političke spektakle.
„Institucije države ne smiju postati scenografija za političke predstave“, poručio je Zvizdić, dodajući da svaka akcija koja uključuje policiju, pravosuđe ili druge državne strukture mora biti vođena isključivo zakonom, a ne interesima dnevne politike. Time je, zapravo, otvorio i šire pitanje odgovornosti institucija u društvu koje je i dalje opterećeno posljedicama rata, međunacionalnim nepovjerenjem i borbom za interpretaciju historijskih događaja.
Memorijalni centar kao prostor sjećanja i institucionalne osjetljivosti
Ono što ovaj slučaj čini posebno osjetljivim jeste činjenica da se radi o instituciji koja u kolektivnom pamćenju Bošnjaka, ali i šire, zauzima izuzetno važno mjesto. Memorijalni centar Srebrenica-Potočari nije samo arhiv, spomen-kompleks ili organizaciona jedinica; on je mjesto identiteta, tuge, opomene i borbe za istinu. Zbog toga i najmanja informacija o mogućem upadu policije ili izuzimanju dokumentacije izaziva zabrinutost i zahtijeva najviši nivo institucionalne pažnje.
U Bosni i Hercegovini, gdje su simboli ratnog stradanja i sjećanja često predmet političkih interpretacija, posebno je važno da se sve odluke koje se odnose na ovakve institucije provode uz maksimalnu transparentnost. Javnost je u proteklim godinama više puta svjedočila tenzijama oko pitanja historijskog pamćenja, negiranja genocida i pokušaja relativizacije presuđenih činjenica.
Upravo zato, svaki potez koji bi mogao utjecati na rad Memorijalnog centra mora biti prethodno pažljivo obrazložen i pravno verificiran.
Zvizdić je u svom obraćanju insistirao da se ne dozvoli ni zastrašivanje zaposlenih ni prekoračenje ovlaštenja. To je, kako je naglasio, važno ne samo zbog ljudi koji rade u Centru, nego i zbog šire poruke koju država šalje prema žrtvama i njihovim porodicama. Ako institucije žele očuvati povjerenje, moraju pokazati da poštuju dostojanstvo mjesta poput Potočara i da se prema njima ponašaju s najvećom mogućom ozbiljnošću.
Poziv Evropskoj uniji, OHR-u i PIC-u da prate situaciju
Poseban dio Zvizdićevog reagovanja odnosio se na međunarodne institucije. On je pozvao predstavnike Evropske unije, Ureda visokog predstavnika i Vijeća za implementaciju mira da pažljivo prate razvoj događaja i eventualno reagiraju ako procijene da postoji opasnost od politizacije ili zloupotrebe institucija.
Takav poziv, kako se može zaključiti, proističe iz uvjerenja da je pitanje Srebrenice i njene memorijalne infrastrukture od značaja ne samo za domaću javnost već i za međunarodnu zajednicu koja je učestvovala u postratnoj izgradnji mira u BiH.
Zvizdić je također istakao da cijela situacija ponovo pokazuje koliko je potrebno da Memorijalni centar dobije poseban zakonski zaštićen status. Prema njegovom stavu, takva zaštita ne bi bila samo formalna već i suštinska, jer bi osigurala da Centar bude zaštićen od različitih vrsta pritisaka, improvizacija i političkih obračuna. U tom smislu, on je najavio da će podržavati i insistirati na inicijativama koje bi vodile ka dodatnom pravnom osnaživanju ove institucije.
Ova inicijativa otvara širi društveni i pravni razgovor o tome kako u Bosni i Hercegovini zaštititi mjesta od posebnog historijskog značaja. Srebrenica, Potočari i Memorijalni centar nisu samo lokalna ili regionalna tema, nego i međunarodni simbol borbe protiv zaborava, poricanja i nekažnjivosti. Zato su reakcije poput Zvizdićeve važne jer podsjećaju da se svaka institucija mora odnositi odgovorno prema mjestima koja nose teret kolektivne traume.
Zašto je ova tema mnogo više od obične institucionalne svađe
U trenutku kada se u javnosti pojavljuju tvrdnje o mogućem policijskom dolasku u Memorijalni centar, tema prestaje biti samo administrativno ili sigurnosno pitanje. Ona postaje test zrelosti institucija, test njihove spremnosti da djeluju bez politizacije i test sposobnosti društva da sačuva dostojanstvo mjesta koja podsjećaju na najveće tragedije. Upravo zato je važno da se svaki navod detaljno ispita, a rezultati provjere saopće jasno i argumentirano.
Za porodice žrtava i preživjele, svaka informacija o mogućoj akciji u Potočarima može imati snažan emocionalni odjek. Memorijalni centar nije samo ustanova u fizičkom smislu, nego prostor u kojem su pohranjena sjećanja, imena i lične tragedije koje i danas oblikuju društvenu stvarnost Bosne i Hercegovine. Zbog toga je razumljivo da se od institucija očekuje maksimalna opreznost, a od javnih zvaničnika odgovornost u svakoj izjavi i postupku.
U konačnici, slučaj koji je pokrenut Suljagićevim navodima i Zvizdićevim zahtjevom za hitnu provjeru pokazuje koliko su u Bosni i Hercegovini i dalje osjetljivi odnosi između politike, sigurnosnog aparata i mjesta sjećanja. Javnost sada očekuje konkretne odgovore: da li postoji ikakav službeni nalog, ko je eventualno nadležan, šta je cilj postupanja i hoće li institucije uspjeti dokazati da rade isključivo u interesu zakona, a ne politike.
