Historija zločina koje su počinili srpski nacionalisti, poznati kao četnici, puna je stravičnih događaja koji su se često dešavali tokom verskih praznika, bilo pravoslavnih ili muslimanskih. Ova „tradicionalna četnička praksa“ obuhvata mnoge incidente, kao što su zločini u Sandžaku i gornjem Podrinju na pravoslavni Božić 1943. godine, genocid nad Bošnjacima Cetinja na Badnje veče 1711. godine, kao i napadi tokom muslimanskih praznika. Tako je i agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu započela 31. marta 1992. godine u Bijeljini, tokom ramazana.
Noć 31. marta, simbolično vezana za verski praznik, bila je trenutak kada su Arkan i njegovi paravojni odredi zakucali na vrata Bijeljine, donoseći sa sobom užas i strah. Naivni i nenaoružani Bošnjaci, Hrvati, Albanci, Romi i probosanski Srbi nisu bili spremni da se suprotstave ovoj prijetnji. Rat nije stigao nenajavljen, ali su brojni signali bili zanemareni ili potcijenjeni.
Već od septembra 1991. godine, formirana je SAO Sjeveroistočna Bosna, kao autonomna oblast unutar Jugoslavije. Održani su neustavni referendumi, otmicom i ubistvom Abdulah Kovačevića, predsednika MBO, i nizom drugih incidenata, situacija je sve više eskalirala. Lokalna vlast u Bijeljini, predvođena SDS-om, preuzela je kontrolu nad svim ključnim institucijama i masovno otpuštala Bošnjake.
Posle niza incidenata krajem marta 1992. godine, bombaški napad na kafić „Istanbul“ bio je uvod u noć strave koja je uslijedila. Početak krvavih sukoba opisao je Jusuf Trbić u svojoj knjizi „Gluho doba“. Trbićeve riječi, kao svjedoka i žrtve, otkrivaju koliko je pažljivo planirano i sprovedeno ubijanje Bošnjaka u Bijeljini.
Procjene su da je između 700 i 1000 ljudi ubijeno tokom četničkih napada u aprilu 1992. godine. Uprkos stravičnim zločinima, mnogi počinioci još uvijek nisu odgovarali za svoja djela. Neki su dobili minimalne kazne, dok većina slobodno šeta, bez ikakvih posljedica.
Nažalost, mediji i političari rijetko spominju ove događaje. Održavanje sjećanja na šehide je ključno za Bošnjake Bijeljine, kao što je istaknuto tokom Dana šehida na šehidskom mezarju Lipići. Sjećanje i pouka koju prenose svojim potomcima predstavlja način da se osigura da se zločini ne zaborave i da se spriječi njihovo ponavljanje.
