Žena koja je zatražila savjet navodi da je pet godina u braku i da voli svoga muža. Međutim, upravo je u njihovom intimnom životu godinama postojao problem koji je s vremenom postajao sve ozbiljniji.
Kaže da je često upravo ona pokušavala započeti intimni odnos.
Kada bi prišla mužu ili mu otvoreno rekla da želi biti s njim, njegov odgovor uglavnom bi bio:
„Kasnije.“
Ali to „kasnije“ veoma često nikada ne bi došlo.
Ona bi čekala, a odnos se na kraju ne bi dogodio.
Takva situacija ponavljala se iznova. Žena je osjećala da je muž odbija, iako ga je, kako sama naglašava, mnogo voljela.
A onda se u njenom životu pojavio drugi muškarac.
Ono što je počelo osjećajima prema njemu pretvorilo se u vezu. Žena kaže da se zaljubila, a njihov odnos više nije ostao samo na razgovorima i emocijama.
Postali su intimni.
Tako se našla u situaciji koju, prema vlastitim riječima, nikada nije željela.
Prevarila je muža i počinila zinaluk.
Ipak, dok priznaje šta je uradila, pokušava objasniti i kako je do toga došlo.
Kaže da nikada nije namjeravala prevariti muža jer ga voli. Ali nakon dugotrajnog odbijanja i njegovog ponašanja, dogodilo se ono što se dogodilo.
Problem je sada postao još složeniji.
Ona i dalje voli svoga muža.
Ali kaže da voli i drugog muškarca.
Istovremeno je uvjerena da se ponašanje njenog muža vjerovatno neće promijeniti.
Zbog svega toga zatražila je islamski savjet.
Odgovor šejha Ahmeda Kuttyja počinje veoma jasno. On ne pokušava umanjiti problem koji postoji u njenom braku, ali istovremeno pravi jasnu granicu između muževog propusta i onoga što je ona učinila.
Preljub je, naglašava, jedan od velikih grijeha.
Činjenica da ju je muž intimno zanemarivao ne čini zinaluk dozvoljenim i ne može poslužiti kao opravdanje za odnos s drugim muškarcem.
Drugim riječima, postoje dva problema, ali jedan ne pretvara drugi u halal.
Šejh priznaje da i muž snosi odgovornost za svoje ponašanje. Njegovo zanemarivanje supruginih potreba nije nešto što treba jednostavno ignorirati.
Ali koliko god njegov propust bio ozbiljan, žena zbog toga ne može sebi opravdati vezu s drugim muškarcem.
Zato je prvi savjet koji dobija veoma konkretan:
odnos s tim čovjekom mora prekinuti.
Ne postepeno i ne tako da ostanu „samo prijatelji“, nego se udaljiti od haram odnosa i iskreno se pokajati Allahu.
Tek nakon toga treba rješavati problem vlastitog braka.
Ako postoji mogućnost da muž riješi problem zbog kojeg godinama odbija intimnost, treba pokušati pronaći rješenje. Iza takvog ponašanja može postojati problem koji zahtijeva liječenje ili ozbiljan razgovor između supružnika.
Ali šta ako se ništa ne promijeni?
Šta ako muž ne može ili ne želi ispuniti njene bračne potrebe, a ona je uvjerena da takav život više ne može podnijeti?
Odgovor joj ne govori da je dužna beskonačno ostati u takvoj situaciji.
Ako problem ne može biti riješen, postoji halal izlaz:
može tražiti razvod.
Nakon završetka jednog braka na propisan način, žena može kasnije stupiti u brak s drugim čovjekom.
Ali redoslijed je presudan.
Ne može rješenje nezadovoljstva u jednom braku biti paralelna intimna veza izvan njega.
Zato je zaključak odgovora kratak i veoma jasan: pokajati se Allahu, odmah prekinuti zabranjeni odnos, pokušati riješiti problem s mužem, a ako rješenja zaista nema – završiti brak na dozvoljen način.
Jer čak ni stvarni propusti jednog supružnika ne daju drugom pravo da granicu između halala i harama riješi preljubom.
