Kapiten i jedan od najvećih fudbalera u historiji Bosne i Hercegovine, Edin Džeko, objavio je da će 2. oktobra protiv Švedske odigrati svoju posljednju utakmicu u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Džeko je emotivnom porukom potvrdio ono čega su se navijači godinama pribojavali – približio se kraj njegove gotovo dvije decenije duge reprezentativne priče.
Kako je poručio, mnogo puta se tokom karijere pitao kada će doći trenutak oproštaja, ali nije mogao ni zamisliti koliko će mu teško biti kada ga bude morao i zvanično najaviti.
Do sada je čak 151 put imao čast predstavljati Bosnu i Hercegovinu, a reprezentativni dres, kako ističe, za njega nikada nije postao rutina.
Naprotiv.
Ponos koji je osjećao prvi put kada ga je obukao ostao je isti tokom svih godina provedenih u nacionalnom timu.
Džeko se prisjetio i svojih početaka, gotovo dvadeset godina nakon prvog reprezentativnog nastupa protiv Turske. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo – njegova karijera, život, klubovi i generacije saigrača – ali jedno, kako kaže, nikada nije: ljubav prema dresu Bosne i Hercegovine.
Sada, kada je stigao do 40. godine života, smatra da je vrijeme da mjesto prepusti drugima.
Njegove riječi najbolje opisuju odnos koji je imao prema reprezentaciji – svaki put kada je izašao na teren pokušavao je dati sve što je imao.
Za Džeku je igranje za Bosnu i Hercegovinu bilo mnogo više od običnog fudbala. Bila je to, kako je opisao, najemotivnija privilegija koju mu je njegova velika karijera pružila.
Posebno mjesto među uspomenama zauzima historijski plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu.
Bio je to prvi nastup naše zemlje na jednom velikom fudbalskom takmičenju i trenutak koji će ostati zauvijek upisan u historiju bosanskohercegovačkog sporta.
Džeko je u oproštajnoj poruci izdvojio i neke od posljednjih velikih reprezentativnih emocija – pogodak protiv Velsa, utakmicu protiv Italije u Zenici, ali prije svega prizore navijača Bosne i Hercegovine koji slave na ulicama svojih gradova.
Upravo su mu ti trenuci, kako priznaje, pokazivali koliko reprezentacija znači ljudima u Bosni i Hercegovini i širom svijeta.
Za zahvalnost saigračima, trenerima, porodici i svima koji su ga pratili tokom dugog reprezentativnog puta, kaže, bit će još vremena.
Sada ima samo jednu želju.
Želi da 2. oktobra protiv Švedske tribine budu ispunjene i da posljednju reprezentativnu noć podijeli sa ljudima zbog kojih je sve ove godine igrao.
Sa svojim navijačima.
Džeko želi posljednji put izaći na teren u dresu koji je sanjao još kao dječak i koji će, kako poručuje, voljeti do kraja života.
Bit će to kraj jedne od najvećih reprezentativnih karijera koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
Bez obzira na rezultat utakmice protiv Švedske, ta večer bit će mnogo više od fudbala.
Bit će to posljednji reprezentativni izlazak čovjeka koji je godinama bio kapiten, lider, najbolji strijelac i jedno od najprepoznatljivijih imena Bosne i Hercegovine u svijetu.
I posljednji put kada će Edin Džeko istrčati na teren noseći grb Bosne i Hercegovine na grudima.
