Sjećanje na Osman-efendiju Mustafića: Zlatni Ljiljan i Šehid
Prije 25 godina, na današnji dan, u ranim jutarnjim satima, život je izgubio Osman-efendija Mustafić, dobitnik zlatnog ljiljana. Nedavno je časopis STAV objavio članak o ovom plemenitom insanu, čija je smrt ostavila dubok trag među onima koji su ga poznavali. Njegova hrabrost i požrtvovanost zaslužuju da ga se sjećamo s poštovanjem. Neka mu Allah podari šehidsku nagradu za kojom je toliko čeznuo, a nama živima šehidski šefa’at.
Predosjećanje Smrti
Osmanova majka, Emina, svjedoči o njegovom predosjećanju vlastite smrti. Sjećajući se njegovih riječi, Emina priča: “On je meni više puta kazivao kako će poginuti, ali ja sam sve mislila da se šali. Kaže on meni: ‘Vidiš li ti kakvog ti borca imaš, i šehida ako Bog da. Mama, da ti kažem nešto, nemoj za mnom plakati, ja ću poginuti, i smrti se ne bojim. Kad poginem, nemoj za mnom plakati, samo mi halali. Da samo znaš kako će u mene lagahna smrt biti. Mene će metak pogoditi tačno u srce.’”
Govorio bi to sa smiješkom, gledajući se u ogledalo, dok je Emina bila zatečena, nesposobna da odgovori. Stezalo ju je nešto u grlu dok je slušala njegovu hrabru priču. Osman bi nastavio: “Mama, da ti samo znaš kako je biti šehid, ti bi bila radosna zbog toga. Koliko ću ja imati pravo da se zauzimam za vas. Prvo ću tebi i svojoj neni Zulki mjesto naći i onda ću birati one koji budu dobri.” I opet bi se smijao.
Trenutak Istine
Kad su Osman-efendiju dovezli kući, ruke su mu bile svezane kao da klanja. Emina je isprva mislila da je ranjen u stomak, ali kasnije, kad se narod razišao, odlučila je da ga otkopča i vidi gdje je pogođen. Otkriće ju je šokiralo: rana je bila tačno na srcu, kao da ga je cigareta ožegla, a nije bilo izlazne rane. Pogođen je baš onako kako je govorio da će biti.
Njegova Priča
Priča o Osmanu-efendiji Mustafiću nije samo priča o hrabrosti i žrtvi, već i o dubokoj vjeri i predanosti. Njegova majka i svi koji su ga poznavali, sjećaju ga se kao plemenitog čovjeka koji je svoje srce dao za svoj narod i vjeru. Njegova predviđanja, koja su se na kraju obistinila, dodatno naglašavaju njegovu posebnost i veličinu.
Osmanov život i smrt ostaju trajni podsjetnik na plemenitost, hrabrost i ljubav prema domovini i vjeri. Neka mu Allah podari najljepše mjesto među šehidima, a nama živima snage da slijedimo njegov primjer i pamtimo njegove riječi i djela.
