U post-naftnom dobu, saudijski prijestolonasljednik Muhamed bin Salman (MBS) suočava se s gubitkom moći i utjecaja koje je imao zahvaljujući bogatstvu iz nafte. Iako je bio mlad i neiskusan na početku svoje vladavine, to vrijeme je prošlo i sada se pokazuje pravi karakter njegovog vladanja – pun grešaka, konflikata i kontroverznih odluka. Njegova buduća vladavina kao kralja vjerovatno će nastaviti istim putem.
Jedan od ključnih događaja koji je naglasio nesigurnost i pogreške MBS-a bio je telefonski razgovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom prije sastanka OPEC-a prošlog mjeseca. Taj razgovor završio je katastrofalnim ratom cijena nafte između Saudijske Arabije i Rusije. MBS je u tom razgovoru pokazao cijeli repertoar svoje opresivne taktike, što je rezultiralo dramatičnim padom cijena nafte i teškim ekonomskim posljedicama za Saudijsku Arabiju.
Saudijski prijestolonasljednik sada može vidjeti koliko je velika greška bio taj razgovor s Putinom. Cijene nafte su pale, rezerve novca se brzo smanjuju, a naftne kompanije suočavaju se s ozbiljnim rizikom zatvaranja bušotina. Naftni i plinski sektor čine oko 50% BDP-a Saudijske Arabije i 70% prihoda od izvoza, ali taj izvor prihoda je sada ozbiljno ugrožen.
Putin, s druge strane, nije pokazao znakove popuštanja. Saudijski prijestolonasljednik ga je pokušao stjerati u kut postavljajući ultimatume i vičući na njega, ali Putin je uzvratio, svjestan da je ruska ekonomija bolje pripremljena za ovu situaciju. Ovo je jasno pokazalo koliko su slabe karte koje MBS ima u rukama. Prije tog razgovora, MBS je tražio savjet od Jareda Kushnera, savjetnika predsjednika Trumpa, koji nije imao prigovora na njegovu strategiju. To objašnjava zašto je Trump u početku pozitivno reagirao na pad cijena nafte, misleći da će to koristiti američkim potrošačima, ali je kasnije shvatio štetne posljedice za američku naftnu industriju.
Sa cijenom Brent nafte manjom od 20 dolara po barelu, MBS je suočen s realnošću svijeta kojem više nije potrebna saudijska nafta. U prošlosti bi odgovor na ovu situaciju bio suosjećanje, ali sada su izgledi da Saudijska Arabija postane država dužnik postali stvarnost. Kada je otac MBS-a postao kralj 2015. godine, devizne rezerve iznosile su 732 milijarde dolara, ali su do decembra prošle godine pale na 499 milijardi dolara, što predstavlja gubitak od 233 milijarde dolara za četiri godine.
BDP po glavi stanovnika također je opao, a prema izvještaju Svjetske banke, neto dug će ove godine iznositi 19% BDP-a, dok bi koronavirus i naftna kriza mogli povećati zaduživanje na 50% BDP-a do 2022. godine. Rat u Jemenu, državni udar u Egiptu, skupe vojne kupovine, i projekti poput izgradnje futurističkog grada Neoma, sve to isušuje saudijske blagajne.
Problem je i u lošim investicijama. Fond za javna ulaganja (PIF) Saudijske Arabije rangira se znatno niže od fondova iz UAE, Kuvajta i Katara. Nedavne investicije poput onih u Uber i evropske naftne kompanije pokazale su se kao loše odluke, što dovodi u pitanje strategiju PIF-a da diverzificira ekonomiju od nafte.
Saudijska Arabija danas ne može priuštiti financijski poticaj za ublažavanje posljedica pandemije kao njeni susjedi u Zaljevu. Kraljevina troši samo jedan posto BDP-a kao poticaj svojoj ekonomiji, dok Katar troši 5,5%, Bahrein 3,9%, a UAE 1,8%. Problemi s isplatom plata i troškova također su prisutni, što dodatno opterećuje ekonomiju.
Kolaps saudijske ekonomije imao bi dalekosežne posljedice za cijelu regiju. Saudijska Arabija, koja je decenijama bila motor ekonomskog razvoja, sada se suočava s mogućnošću da postane država dužnik. To bi imalo negativne posljedice na zemlje poput Egipta, Sudana, Jordana, Libanona, Sirije i Tunisa, koje ovise o saudijskoj ekonomiji.
Ovo nije razvoj događaja koji bi bilo ko trebao priželjkivati. Saudijska Arabija ulazi u neizvjesno post-naftno doba, s prijestolonasljednikom čije su greške i loše odluke dodatno pogoršale situaciju.
