Prigovor Udruženja Žrtava na Izvještaj RTRS-a o Srebrenici
U središtu pažnje nedavne debate u Bosni i Hercegovini našla su se udruženja žrtava i svjedoka genocida, koja su podnijela službeni prigovor Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) zbog navodnog kršenja novinarskih standarda od strane RTRS-a. Ovaj incident se odnosi na prilog emitovan 31. jula 2026. godine u informativnoj emisiji “Dnevnik 2”, a koji se bavio saslušanjem zaposlenika Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Udruženja smatraju da je izvještavanje bilo pristrasno i da je podsticalo netrpeljivost prema žrtvama ratnih zločina, što dodatno komplicira već osjetljivu situaciju u kojoj se društvo nalazi.
U svom prigovoru, udruženja ističu da je RTRS prekršio osnovne odredbe Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama, naročito one koje se odnose na nepristrasnost i pravičnost izvještavanja. Umjesto toga, tvrde oni, prilog nije ponudio uravnoteženo predstavljanje stavova žrtava, već je iskoristio njihove reakcije u svrhu političkih optužbi. Ovakav pristup, smatraju, ne samo da je neetičan, već i predstavlja ozbiljno kršenje novinarskih principa i dovodi do daljnje polarizacije društva.
Uvriježeni Narativi i Njihove Posljedice
Jedan od ključnih dijelova prigovora odnosi se na izjavu Branimira Kojića, predsjednika Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice, koji je Memorijalni centar nazvao “fabrikom para”. Ovaj izraz, prema mišljenju podnosilaca prigovora, dodatno doprinosi stvaranju uvredljivog i tendencioznog narativa koji stigmatizira preživjele žrtve genocida, uključujući Majke Srebrenice i druge organizacije koje se bore za pravdu.
U ovom kontekstu, važno je razumjeti kako takve izjave ne samo da umanjuju težinu patnje žrtava, već također mogu imati dugoročne posljedice na način na koji se društvo odnosi prema tim temama.
U prigovoru se također naglašava da je ovakva formulacija ne samo neprofesionalna, nego i opasna. Ona može stvoriti lažnu percepciju o žrtvama, implicirajući da one koriste sjećanje na tragediju radi lične koristi. Ovo predstavlja “grubu stigmatizaciju” koja ne samo da ponižava dostojanstvo žrtava, već i njihovih porodica, kao i cjelokupne zajednice koja se bori za istinu i pravdu.
Takve percepcije mogu odvratiti potencijalne svjedoke od govoriti o svojim iskustvima, čime se dodatno otežava proces suočavanja sa prošlošću i postizanje pomirenja.
Obaveza Javni Emitera
Udruženja su posebno istaknula da RTRS, kao javni emiter, ima obavezu da doprinosi objektivnom informisanju i kulturi dijaloga unutar društva. Umjesto toga, kako navode, emitovanje uvredljivih izjava stvara podjele i dodatno marginalizuje već ranjive grupe, kao što su porodice žrtava genocida.
“Takvim postupcima, RTRS je ozbiljno povrijedio javni interes i doprinio širenju netrpeljivosti u društvu”, stoji u prigovoru. Ova situacija je još alarmantnija kada se uzme u obzir da mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i da njihova odgovornost prema istini mora biti na prvom mjestu.
Zahtjevi za Provođenje Istrage
Na kraju, udruženja traže od RAK-a da hitno provede istragu povodom ovog incidenta. Ukoliko se utvrdi da je došlo do kršenja propisa, podnosioci prigovora zahtijevaju da se izreknu odgovarajuće mjere protiv RTRS-a.
“Potrebno je da se izvrši uvid u snimak emisije ‘Dnevnik 2’, kako bi se utvrdila odgovornost i primjenile zakonom propisane sankcije”, navode oni, ističući važnost transparentnosti u medijskom izvještavanju. Ovakve mjere bi mogle poslužiti kao primjer drugim medijima, podstičući ih na etičko izvještavanje i odgovorno ponašanje prema svim društvenim grupama.
Očekivanja i Reakcije
Za sada, RTRS se nije oglasio povodom prigovora i navoda iz njega, što dodatno naglašava potrebu za odgovornošću u medijima. Očekivanja javnosti su velika, a mnogi smatraju da je od suštinskog značaja da se ovakvi slučajevi ne zataškavaju i da se javnost informiše o svim aspektima.
Uloga medija u društvu je ključna, a njihova odgovornost prema istini i etici mora biti na prvom mjestu. S obzirom na osjetljivost teme Srebrenice i genocida, javnost se nada da će RAK reagovati promptno i adekvatno, kako bi se očuvala istina i pravda za sve žrtve.
Nadalje, važno je napomenuti da ovakvi incidenti ne bi smjeli biti izuzetak, već poziv na buđenje za sve nas da preispitamo ulogu i odgovornost medija u društvu. Uloga urednika, novinara i novinskih kuća je da ne samo prenose vijesti, već da ih prenose odgovorno, sa poštovanjem prema svim učesnicima, posebno prema onima koji su pretrpjeli nepravdu.
Stoga, cjelokupna medijska scena u Bosni i Hercegovini treba raditi na poboljšanju standarda izvještavanja i osigurati da svi glasovi, posebno oni najranjiviji, budu čuti i poštovani.
