Drašković: Srbija se mora distancirati od Rusije kako ne bi postala “balkanska Sirija”
U sklopu aktuelnih međunarodnih događaja, Vuk Drašković, predsjednik Srpskog pokreta obnove (SPO) i bivši ministar vanjskih poslova SRJ, iznio je oštru kritiku prema trenutnoj vanjskopolitičkoj orijentaciji Srbije. U razgovoru za televiziju N1, Drašković je upozorio da bi Srbija, ukoliko se ne distancira od Rusije i njenog predsjednika Vladimira Putina, mogla završiti poput “balkanske Venecuele” ili “balkanske Sirije”. Ova izjava izazvala je široku pažnju i otvorila pitanja o budućnosti Srbije na geopolitičkoj sceni, te o njenoj ulozi u širem kontekstu evropske politike.
Drašković naglašava da je potrebno da Srbija pronađe svoje mjesto u civilizovanom svijetu. Prema njegovim riječima, vanjska politika Srbije mora se usmjeriti ka evropeizaciji, što bi trebalo postati prioritet za vladu i društvo u cjelini. On smatra da će se, nakon okončanja trenutnih sukoba i promjene vlasti u Rusiji, i sama Rusija vratiti normalnim odnosima sa Zapadom. “Moramo na civilizovanu stranu svijeta”, izjavio je Drašković, dodajući da je trenutni rat u Ukrajini daleko od “specijalne vojne operacije” kako ga naziva Kremlj. Ova izjava reflektuje sve šire kritike prema Rusiji i njenim vanjskopolitičkim aktivnostima koje nisu u skladu s međunarodnim normama.
Tokom razgovora, Drašković se osvrnuo na snažnu podršku koju većina građana Srbije pruža Putinu i njegovim akcijama u Ukrajini. Prema njegovim riječima, čak 80% građana je protiv sankcija prema Rusiji, što ukazuje na duboke korijene rusofilije u srpskom društvu. Ovaj fenomen nije nov; korijeni rusofilične orijentacije u Srbiji sežu duboko u prošlost, vezani su za zajedničku istoriju, religiju i političke asocijacije. Drašković ističe da su uzroci ovog stava jasni i vezani za istorijsko bratstvo koje se često koristi kao izgovor za podršku ruskoj agresiji. “Putin je najavio agresiju na Ukrajinu govoreći da je to istorijska greška”, izjavio je, naglašavajući kako je ovakva retorika prisutna i u Srbiji, koja se često oslanja na percepciju o “bratskom” odnosu između dva naroda.
Razgovor se zatim preusmjerio na pitanje zašto je Balkan toliko zanimljiv velikim silama, posebno Rusiji. Drašković ističe da je zapadna politika usmjerena ka miru i stabilnosti, dok Rusija nastoji da potiče sukobe i podjele. “Rusija želi da se na Balkanu stalno podstiču sukobi i mržnje”, rekao je, naglašavajući da je taj pristup u suprotnosti sa zapadnim vrijednostima. Ovaj konfliktni pristup, prema njegovim riječima, doprinosi jačanju ruskog uticaja na Balkanu, gdje se često koristi kao sredstvo za destabilizaciju regije. Historijski gledano, Balkan je bio poligon za interese velikih sila, a sada se čini da se taj trend nastavlja s novim geopolitičkim izazovima.
U svjetlu ovih dešavanja, Drašković se osvrnuo na prošlost, konkretno na rat na Kosovu i ulogu koju je Rusija imala u tom kontekstu. Prema njegovim riječima, mnogi mitovi o ruskoj pomoći Srbiji u očuvanju Kosova su netačni. “Dan nakon Kumanovske kapitulacije, Rusija je glasala za rezoluciju koja je Srbiji oduzela teritorijalni integritet”, rekao je, naglašavajući da su slični mitovi duboko ukorijenjeni u javnosti. Ovaj fenomen se može posmatrati kao deo šireg problema dezinformacija koje oblikuju javno mnjenje i politiku. On ukazuje na to da su takve dezinformacije postale kultni nacionalni mitovi, koji često služe kao izgovor za podršku Rusiji, što dodatno komplikuje političku situaciju u regionu.
U zaključku, Drašković je ponovio poziv za promjenu vanjske politike Srbije, naglašavajući da je stiglo vrijeme za preispitivanje odnosa sa Rusijom. On smatra da Srbija ne smije ostati neutralna, jer će to značiti podršku agresoru. “Samo najava posjete Lavrova Beogradu ustalasala je strasti u Evropi i Americi”, rekao je, upozoravajući na potencijalne posljedice takvih odluka. Ova situacija ukazuje na složenost odnosa između Srbije, Rusije i Zapada, kao i na posljedice koje bi mogle nastati usljed nepromišljenih koraka. Drašković je pozvao na jasnu distancu od ruske politike i usmjerenje ka evropskim integracijama, jer, kako naglašava, Srbija ne može sebi priuštiti da postane dio jednog konfliktnog i nesigurnog sistema. U ovome kontekstu, budućnost Srbije kao stabilnog i prosperitetnog društva zavisi od njene sposobnosti da se prilagodi savremenim geopolitičkim prilikama i da izabere pravac koji će osigurati njen napredak.
