Novine u Zakonu o Penzionom i Invalidskom Osiguranju FBiH
Izmjene i dopune Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine, koje su stupile na snagu krajem januara 2024. godine, izazvale su veliku medijsku pažnju i brojna razmatranja u javnosti. Ove promjene, posebno one koje se odnose na član 81. zakona, uvode značajne promjene u način obračuna starosnih penzija. Donesene izmjene donose novi diferencirani model obračuna, koji se temelji na dužini penzijskog staža osiguranika, što znači da najniža penzija više nije standardizirana za sve korisnike.
Prema novim odredbama, visina najniže starosne penzije neće biti fiksna, već će se određivati kao procenat prosječne penzije isplaćene za decembar prethodne godine. Ovaj pristup ima za cilj omogućiti da se penzije prilagode trenutnim ekonomskim kretanjima, a istovremeno je osmišljen da poboljša transparentnost i pravednost u obrascu isplate. U praksi, ovo može značiti da korisnici s kraćim stažom, nažalost, mogu primiti iznos koji je niži od dosadašnjeg minimalnog praga, što može dodatno exacerbirati socijalne razlike među penzionerima.
Osnovne karakteristike novog modela
Federalni zavod za penziono i invalidsko osiguranje pojašnjava da su novim članom 81. jasnije definirane i odredbe koje se odnose na invalidske i porodične penzije. U situacijama kada iznos penzije korisnika invalidske ili porodične penzije bude manji od novouvedene najniže penzije, takvim korisnicima isplaćuje se najniža penzija, koja prema novim pravilima ne može biti niža od 90 posto prosječne penzije isplaćene u decembru prethodne godine, uz primjenu redovnog usklađivanja.
Na primjer, ako je prosječna penzija za decembar prethodne godine iznosila 651,05 KM, nakon usklađivanja na 11,2 posto, taj iznos raste na 723,97 KM. Kada se na taj iznos primijeni faktor od 90 posto, dolazimo do minimalnog praga od 651,57 KM, koji će se isplaćivati korisnicima invalidske i porodične penzije koji ne prelaze taj iznos. Ovaj model osigurava određenu razinu sigurnosti onima koji su najugroženiji u penzionom sistemu, iako se postavlja pitanje hoće li to biti dovoljno za pokrivanje osnovnih potreba korisnika.
Specifične situacije za porodične penzije
Posebno važno je napomenuti da su korisnici porodične penzije koji pravo ostvaruju nakon smrti korisnika koji je primao najnižu penziju zaštićeni, u smislu da im je zagarantovan isti minimalni iznos koji je preminuli korisnik primao. To znači da se ovoj grupi ne može dodatno umanjiti penzija, što ima značajan utjecaj na stabilnost finansijske situacije preživjelih članova porodice. Ova zaštita pruža određeni stepen sigurnosti za najugroženije članove društva, koji se često suočavaju s dodatnim troškovima nakon gubitka bliske osobe.
Nasuprot tome, ako je preminuli imao viši iznos penzije, porodična penzija se određuje u procentima u odnosu na iznos njegove penzije. Na primjer, ako je preminuli korisnik primao 1.250 KM, jedan član porodice ima pravo na 70 posto tog iznosa, odnosno 875 KM. Ovaj model omogućava da se na pravičan način raspodijeli penzija među članovima porodice, zavisno od broja nasljednika koji ostvaruju pravo na penziju preminulog. U ovom kontekstu, važno je naglasiti kako se ovakva pravila ne odnose samo na ekonomske aspekte, već i na emocionalne i socijalne posljedice gubitka.
Socijalna sigurnost i dugoročna održivost
Izmjene zakona imaju za cilj ne samo usklađivanje sistema s finansijskim mogućnostima fonda, već otvaraju i pitanja dugoročne održivosti i socijalne sigurnosti penzionera. Zabrinutost raste među onima s kraćim stažom, koji se boje da će se suočiti s višim rizikom od siromaštva. Ove promjene podižu važna pitanja o tome kako će se osigurati dostojan život penzionerima u budućnosti, posebno u kontekstu ekonomskih oscilacija i demografskih trendova. Činjenica je da se starije populacije sve više suočavaju s izazovima kao što su porast troškova života, zdravstveni problemi i nedostatak adekvatne brige.
Na kraju, ove izmjene predstavljaju značajan korak ka modernizaciji penzionog sistema u Federaciji BiH, ali će njihov stvarni učinak zavisiti od daljnjih reformi i pažljivog praćenja implementacije. U društvu se mora nastaviti dijalog o ovim pitanjima kako bi se osigurala pravda i sigurnost za sve korisnike penzionog sistema. Važno je da se uključeni akteri, od vlasti do nevladinih organizacija, angažiraju u ovom procesu kako bi osigurali da promjene budu efikasne i odgovarajuće potrebama svih građana, posebno onih najranjivijih, koji se oslanjaju na penziju kao svoj glavni izvor prihoda.
