Povratak međunarodnih članova u Državnu komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika
Državna komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (BiH) doživjela je značajne promjene koje će uticati na njen rad i funkcionisanje. Ova odluka, koja je objavljena u Službenim novinama BiH, omogućava ponovni povratak dva međunarodna člana u rad Komisije. Odluku su podržali članovi Predsjedništva BiH, Denis Bećirović i Željko Komšić, dok je Željka Cvijanović bila protiv. Važno je napomenuti da se radi o unutrašnjoj organizaciji institucije, a ne o vanjskoj politici, te je zbog toga bila onemogućena primjena veta.
Ova Komisija ima ključnu ulogu u očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa BiH, a njen rad je u posljednjih deset godina bio ozbiljno pogođen blokadama. Naime, članovi Komisije su se suočavali s problemom donošenja odluka koje su zahtijevale konsenzus svih domaćih članova. Takva situacija je nastala nakon odluke Predsjedništva iz 2016. godine, kada su sa radom Komisije isključeni dva međunarodna eksperta koju je nominovao UNESCO. Ova odluka značajno je umanjila efikasnost Komisije, ostavljajući je u stanju neizvjesnosti i stagnacije.
Posljedice odluke iz 2016. godine
Isključenje međunarodnih članova dovelo je do situacije u kojoj je rad Komisije bio često blokiran zbog obaveze postizanja konsenzusa. U tom periodu, donošenje odluka je postalo gotovo nemoguće, što je rezultiralo usporavanjem procesa očuvanja nacionalnih spomenika i kulturne baštine. Mnogi projekti su ostali nedovršeni, a pojedine inicijative su potpuno zapostavljene. S obzirom na važnost ovih spomenika za identitet i kulturnu baštinu BiH, ovakva situacija izazvala je zabrinutost među stručnjacima i aktivistima koji se bave očuvanjem kulturnog naslijeđa. Na primjer, nedavna situacija oko očuvanja stećaka, drevnih bogomolja i drugih spomenika, pokazala je koliko je neophodno brzo djelovanje i donošenje odluka u ovom sektoru.
Nova pravila i efikasnost rada Komisije
Najnovijom odlukom, koja se očekuje da će biti implementirana u roku od 90 dana, mijenjaju se ključna pravila rada Komisije. Novi saziv Komisije će se sastojati od pet članova: dva iz Federacije BiH, jedan iz Republike Srpske i dva međunarodna člana koje predlaže generalni direktor UNESCO-a. Ova promjena omogućava donošenje odluka većinom glasova, što znači da je potrebno samo tri od pet glasova za usvajanje odluka. Ovo je značajan pomak prema efikasnijem radu institucije, jer se time ukida potreba za konsenzusom domaćih članova.
Donošenje odluka na ovaj način ima nekoliko prednosti. Prvo, omogućava bržu reakciju na hitne situacije u vezi s očuvanjem spomenika, a drugo, potencijalno smanjuje mogućnost političkih blokada koje su do sada ometale rad Komisije. Odluke koje se donesu ovom novom metodologijom bit će konačne i bez mogućnosti žalbe, ali se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH, čime se osigurava određeni stepen pravne zaštite. Ovaj aspekt je posebno važan, jer omogućava građanima i nevladinim organizacijama da se uključe u proces zaštite kulturnih dobara.
Zaključak i budući izazovi
Odluka o povratku međunarodnih članova u Državnu komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika predstavlja važan korak ka unapređenju rada ove institucije. Očekuje se da će nova pravila i struktura omogućiti efikasnije donošenje odluka i brže rješavanje problema vezanih za očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa. Međutim, pred Komisijom su i dalje veliki izazovi, uključujući potrebu za usklađivanjem s različitim interesima i potrebama lokalnih zajednica, kao i obezbjeđenje adekvatnih finansijskih sredstava za realizaciju projekata.
U svjetlu ovih promjena, važno je pratiti daljnji razvoj situacije i rad Komisije. Očuvanje nacionalnih spomenika nije samo pitanje kulture, već i identiteta naroda, te je od suštinske važnosti osigurati da institucije poput ove funkcionišu efikasno i bez prepreka. Samo kroz saradnju i uključivanje svih relevantnih aktera može se postići održivo rješenje koje će osigurati budućnost bogatog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. U tom smislu, postoji potreba za jačanjem uloge civilnog sektora i edukacijom građana o važnosti očuvanja kulturne baštine, što može dodatno doprinijeti jačanju kapaciteta same Komisije.
