Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da evropskim saveznicima prepusti upravljanje nad tri ključne zapovjedne baze unutar NATO-a izazvala je snažne reakcije i otvorila brojna pitanja o budućnosti transatlantskih odnosa. Iako su pojedini analitičari ovaj potez protumačili kao signal povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz evropske sigurnosne arhitekture, zvaničnici Saveza tvrde da je riječ o strateškom preslagivanju odgovornosti, a ne o slabljenju američke uloge.
Prema novoj raspodjeli, Velika Britanija preuzima zapovjedništvo nad Atlantskim zapovjedništvom sa sjedištem u Norfolku u saveznoj državi Virginiji. Italija će upravljati južnim krilom Saveza iz Napulja, dok će Njemačka i Poljska naizmjenično rukovoditi Združenim zapovjedništvom snaga u Brunssumu u Nizozemskoj. Ova promjena označava historijski zaokret, jer će evropski komandanti prvi put voditi sva tri operativna združena zapovjedništva NATO-a.
Unutar Saveza naglašavaju da ovakav potez ne predstavlja američko distanciranje, već dio šire strategije u kojoj evropske države trebaju preuzeti veću odgovornost za sigurnost vlastitog kontinenta. Jedan visoki NATO-ov zvaničnik istakao je da je postignut dogovor o novoj podjeli dužnosti, čime evropske članice – uključujući i novije članice – dobijaju znatno istaknutiju ulogu u vojnom rukovođenju.
Međutim, ova odluka dolazi u kontekstu višegodišnje Trumpove retorike o smanjenju američkog angažmana u Evropi. Američki predsjednik je u više navrata govorio o povlačenju dijela američkih snaga kako bi se Washington mogao fokusirati na druge globalne izazove, prije svega na Kinu. Takve izjave podstakle su zabrinutost među evropskim saveznicima, posebno u svjetlu mogućih prijetnji iz Rusije.
Dodatne tenzije izazvale su i Trumpove izjave o potencijalnom preuzimanju Grenlanda, teritorije koja pripada Danskoj, članici NATO-a. Ova ideja je, makar i retorički iznesena, uzdrmala povjerenje unutar Saveza i otvorila pitanje stabilnosti njegovih unutrašnjih odnosa. Evropske vlade su, kao odgovor, ubrzano počele povećavati svoje odbrambene budžete, nastojeći dokazati da su sposobne garantovati vlastitu sigurnost bez potpunog oslanjanja na SAD.
U tom kontekstu, francuski predsjednik Emmanuel Macron ponovo je aktualizirao ideju veće evropske strateške autonomije. Upozorio je da se ne smije dozvoliti stvaranje lažnog osjećaja sigurnosti te je naglasio da se u budućnosti može pojaviti novi „grenlandski trenutak“, odnosno situacija koja bi ozbiljno uzdrmala temelje Saveza.
Na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji dodatno je raspravljano o smjeru u kojem se NATO kreće. U pojedinim analizama Trump je opisan kao lider koji zagovara takozvanu “politiku rušenja”, odnosno pristup koji preispituje i restrukturira postojeće međunarodne institucije. Ipak, unutar NATO-a i dalje postoji snažna struja koja tvrdi da se Savez ne razgrađuje, već transformira.
Evropski povjerenik za odbranu Andrius Kubilius otišao je korak dalje, najavljujući intenzivnu diplomatsku inicijativu širom kontinenta kako bi podstakao države članice na proizvodnju dalekometnog naoružanja. On je među najglasnijim zagovornicima stvaranja evropske vojne sile od 100.000 vojnika – koncepta koji bi omogućio Evropi da djeluje samostalno, bez neposredne američke podrške.
S druge strane, predsjednik Vojnog odbora NATO-a, admiral Giuseppe Cavo Dragone, poručio je da nova struktura nije znak slabljenja, već potvrda snažne američke predanosti. Prema njegovim riječima, preraspodjela odgovornosti predstavlja racionalno prilagođavanje savremenim sigurnosnim izazovima.
Važno je naglasiti da, uprkos ovim promjenama, Sjedinjene Države zadržavaju ključne poluge moći unutar Saveza. U sklopu nove strukture:
- SAD preuzima zapovjedništvo nad NATO-ovim pomorskim snagama sa sjedištem u Northwoodu;
- Američki general i dalje obnaša funkciju Vrhovnog savezničkog zapovjednika u Europi (SACEUR);
- SAD zadržava kontrolu nad glavnim zračnim, kopnenim i pomorskim zapovjednim kapacitetima.
Trenutno tu funkciju vrši general Alexus Grynkewich, koji je imao važnu ulogu u pregovorima vezanim za rat u Ukrajini.
Američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker jasno je poručio da cilj administracije nije slabljenje Saveza, već njegovo jačanje kroz ravnomjerniju raspodjelu tereta. Prema njegovim riječima, ideja je vratiti NATO njegovim izvornim principima – zajednici 32 snažne i sposobne države koje dijele odgovornost.
U konačnici, ova reorganizacija pokazuje da se NATO nalazi u fazi duboke transformacije. Iako na prvi pogled može izgledati kao smanjenje američkog utjecaja, suština promjena leži u pokušaju prilagođavanja novim geopolitičkim okolnostima. Evropa se potiče da preuzme veći dio odgovornosti, dok SAD nastoji redefinirati svoju globalnu strategiju bez potpunog odricanja od savezništva.
Hoće li ova preraspodjela ojačati ili oslabiti transatlantske veze, zavisit će od konkretnih poteza u narednim godinama. Ono što je sigurno jeste da se odnosi unutar Saveza mijenjaju iz temelja, ali i da NATO ostaje ključni stub kolektivne sigurnosti zapadnog svijeta.
