Diskriminacija i izborni sistem u Federaciji Bosne i Hercegovine
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, kao ključni pravni akt, sadrži odredbe koje su, nažalost, ocijenjene kao diskriminatorne prema građanima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Ova ocjena dolazi kao rezultat presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koja je ukazala na ozbiljne nedostatke u trenutnom izbornom sistemu. Pitanje diskriminacije je posebno naglašeno tokom izborne noći 2022. godine, kada je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo izmjene koje su omogućile HDZ-u BiH da stekne dominaciju nad političkim strukturama Federacije. Ove promjene su izazvale brojne kontroverze i postavile novo pitanje: da li je moguće ostvariti pravičnost i ravnopravnost u političkom sistemu koji je duboko ukorijenjen u etničkim podjelama?
Prema važećim odredbama Ustava, Federacija BiH je organizirana tako da ima predsjednika i dva potpredsjednika, pri čemu je obavezno da svi dolaze iz reda konstitutivnih naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata. Ove odredbe isključuju građane koji ne pripadaju ovim narodima iz mogućnosti da se kandidiraju za ova ključna politička mjesta. Na primer, građani koji pripadaju manjinskim grupama, poput Jevreja, Roma ili drugih nacionalnosti, nemaju priliku da se aktivno uključe u politički sistem, čime se dodatno jača osjećaj nepravičnosti i isključenosti. Ovakva situacija ne samo da stvara pometnju među građanima, već i dodatno potkopava demokratske principe koji bi trebali biti temelj svakog modernog društva.
Kako funkcioniše trenutni izborni sistem
Prema postojećim pravilima, bilo koja grupa od najmanje jedanaest delegata iz kluba jednog konstitutivnog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH ima pravo predložiti kandidata iz reda tog naroda. Ova procedura favorizuje jedinstvo unutar svakog konstitutivnog naroda, ali istovremeno isolira manjinske i “ostale” građane. Naime, svaki delegat može podržati samo jednog kandidata, što dodatno otežava mogućnosti za raznolikost i prikazivanje stvarne političke volje svih građana Federacije. Ovaj model izbora ne samo da favorizuje konstitutivne narode, već i marginalizira sve one koji se ne uklapaju u tu definiciju, a što je posebno evidentno u kontekstu odluke Evropskog suda. Ovakva praksa ne stvara samo pravne probleme, već i etičke, jer se građani osjećaju kao da su im oduzeta osnovna prava i slobode.
U presudi “Zlatan Begić protiv Bosne i Hercegovine”, Evropski sud za ljudska prava jasno je istakao kako ovakav način izbora predstavlja diskriminaciju prema pripadnicima “ostalih”, čime se krše osnovna ljudska prava zajamčena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Ova presuda nije samo pravni dokument, već i snažna poruka vlastima u Bosni i Hercegovini da je potrebno hitno djelovati na promjeni postojećih zakonskih okvira kako bi se osigurala ravnopravnost svih građana. U ovom kontekstu, veoma je važno razvijati dijalog između političkih aktera, civilnog društva i međunarodnih organizacija, kako bi se pronašla najefikasnija rješenja koja će omogućiti inkluzivniji pristup političkom sistemu.
Posljedice i budućnost ustavnih promjena
Uz presudu, dolazi i odgovornost da se sporne ustavne odredbe izmijene tako da budu u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava. Ove promjene predstavljaju značajan izazov, ali i priliku za reformu koja bi mogla doprinijeti izgradnji pravednijeg i inkluzivnijeg društva.
U ovom procesu, ključno je osigurati da promjene budu rezultat široke javne rasprave i uključivanja svih društvenih grupa, a ne samo onih koji trenutno imaju političku moć. Na primjer, uključivanje predstavnika manjinskih zajednica u izradu novog zakona ili ustavnih izmjena može stvoriti osjećaj pripadnosti i poštovanja prema svim građanima.
U kontekstu ovih promjena, važno je naglasiti da će njihova implementacija zahtijevati političku volju svih strana. Uloga civilnog društva, medija i međunarodnih organizacija može biti ključna u nadgledanju ovog procesa, kako bi se osiguralo da se svi građani Federacije BiH tretiraju s poštovanjem i dostojanstvom koje zaslužuju. Ravnoteža, jednakost i pravda trebaju biti temelji svih budućih reformi kako bi se izgradila stabilnija i pravednija zajednica. U tom smislu, angažman svih relevantnih aktera može doprineti jačanju povjerenja među građanima i smanjenju tenzija koje su prisutne u društvu.
