Jednom davno, živio je jedan izuzetno pobožan čovjek, koji je veći dio svog vremena provodio u molitvama, postu i veličanju Allaha. Skoro sve svoje budne sate koristio je za klanjanje namaza. Bio je veoma zadovoljan svojim duhovnim stanjem. Nikakve zle misli mu nisu padale na pamet niti su ikakva zla iskušenja ulazila u njegovo srce.
Jedne noći, sanjao je prilično uznemirujući san. Vidio je da je jedan trgovac u gradu bio mnogo pobožniji od njega, pa je odlučio da mora naučiti od njega osnove pravog duhovnog života. U ranim jutarnjim satima, ovaj pobožni čovjek je krenuo u potragu za trgovcem.
Pronašao ga je zauzetog sa svojim mušterijama, kojima je prodavao robu i zarađivao novac sa osmjehom na licu. Pobožni čovjek je sjeo u ugao radnje i pažljivo posmatrao trgovca. Nije vidio nikakve znakove duhovnog života, pa je pomislio da njegov san možda i nije bio istinit. Ali tada je vidio da trgovac prestaje s poslom kako bi obavio namaz. Kada se vratio, ponovo je bio zauzet svojim poslom.
Trgovac je napokon primijetio pobožnog čovjeka kako sjedi u ćošku i upitao ga: “Esselamu Alejkum brate, kako ti mogu pomoći?”
“We Alejkumu selam. O ne, ne!” rekao je pobožni čovjek. “Ne želim ništa kupiti, želim ti postaviti jedno pitanje.” Zatim mu je ispričao svoj san.
“Pa, to je vrlo jednostavno objasniti,” rekao je trgovac, “ali moraš nešto učiniti za mene prije nego što odgovorim na tvoje pitanje.”
“Učinit ću šta god zatražiš,” odgovorio je pobožni čovjek.
“U redu onda. Uzmi ovaj tanjir; na njemu je živa. Idi na drugi kraj ulice i brzo se vrati za pola sata. Ako živa padne iz tanjira, od mene nećeš ništa naučiti.”
Pobožni čovjek je uzeo posudu i počeo trčati. Živa je gotovo sva iskočila iz tanjira. Usporio je, ali se onda sjetio da se mora vratiti u roku od pola sata, pa je krenuo još bržim tempom. Napokon se vratio sav oznojen i izmoren. “Evo ti živa, živ i zdrav mi bio,” rekao je trgovcu. “A sada mi reci pravo tumačenje mog sna.”
Trgovac je pogledao umornog pobožnog čovjeka i upitao ga: “Prijatelju, koliko puta si spomenuo Allaha ili barem pomislio na Njega dok si trčao s jednog kraja ulice na drugi?”
“Spomenuo Allaha!” uzviknuo je pobožni čovjek. “Nisam ni jednom. Bio sam zabrinut zbog žive na tanjiru.”
“Eto vidiš, ja Ga se prisjećam cijelo vrijeme,” rekao je trgovac. “Kada radim svoj posao, ja također nosim živu na tanjiru. Fer sam, pošten i ljubazan prema svojim mušterijama. Nikada ne zaboravljam Allaha zbog svojih odnosa s drugim ljudima.”
Priča nas uči da pobožnost nije samo u povlačenju i molitvi, već i u svakodnevnim poslovima i odnosima s ljudima, dok smo uvijek svjesni prisustva Allaha.
