Društvene mreže ponovo su postale glavno poprište političkih polemika nakon objave koja je, naizgled, trebala imati lični i neobavezni karakter. Ovoga puta u središtu pažnje našao se Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i lider političke stranke Ujedinjena srpska. Njegov kratki video-snimak sa skijanja, nastao na jednom zimovalištu u zapadnoj Evropi, izazvao je lavinu reakcija, komentara i ironije, koje su se munjevito proširile internetom. Ono što je trebalo biti prikaz privatnog trenutka odmora, u očima javnosti pretvorilo se u povod za ozbiljnu političku i društvenu raspravu.
Objava je dodatno privukla pažnju zbog Stevandićeve formulacije u kojoj je zapadne zemlje opisao kao „mrske“, što je mnoge korisnike društvenih mreža navelo da ukažu na, kako su to protumačili, očigledan raskorak između političke retorike i ličnog ponašanja. Upravo taj kontrast bio je ključni okidač za brojne komentare koji su uslijedili. Javnost je reagovala burno, podsjećajući na ranije izjave i političke stavove, ali i na širi kontekst društveno-političkih prilika u Bosni i Hercegovini.
U razradi cijelog slučaja posebno se ističe činjenica da je Stevandić uz snimak ostavio i lični komentar, u kojem je naveo da u „srpskoj novoj godini skija bolje nego u belosvetskoj“, te da je, kako kaže, popravio stil i napredovao. Ovu poruku je dodatno proširio optimističnom izjavom da se napredak ne odnosi samo na skijanje, već i na druge, životne segmente. Međutim, upravo su te riječi izazvale dodatne reakcije, jer su mnogi korisnici društvenih mreža u njima prepoznali povod za sarkazam i kritiku.
Komentari koji su se pojavili na internetu bili su brojni i raznovrsni. Iako su mnogi sadržavali uvredljiv ton, dio javnih reakcija zadržao se u granicama komentarisanja političke odgovornosti i javnog imidža. U tim reakcijama korisnici su ukazivali na nekoliko ključnih aspekata:
-
nesklad između javne politike i privatnih izbora, posebno kada je riječ o odnosu prema Zapadu
-
osjetljivost historijskog konteksta, koji se u komentarima često spominjao
-
percepciju političke privilegovanosti, u poređenju sa svakodnevicom građana
-
ironiju u porukama o napretku, koje su mnogi shvatili kao samohvalu
Posebno su se isticali komentari koji su podsjećali na ratne devedesete godine i stradanja u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine, što je dodatno pojačalo emotivni naboj cijele rasprave. Takva poređenja, iako neuvredljiva u formi, nosila su snažnu poruku i pokazala koliko su kolektivna sjećanja i dalje prisutna u javnom diskursu.
Nakon početnog talasa reakcija, Stevandić se više nije javno oglašavao. Njegova šutnja dodatno je podstakla nagađanja i tumačenja – od onih da je odlučio ignorisati kritike, do mišljenja da je svjestan težine reakcija koje je izazvao. U digitalnom prostoru, odsustvo odgovora često se tumači jednako snažno kao i sama izjava, što se pokazalo i u ovom slučaju.
Cijela situacija još jednom je otvorila pitanje odgovornosti javnih funkcionera u eri društvenih mreža. Političari danas više ne komuniciraju samo kroz zvanične govore i saopštenja, već i kroz lične profile, gdje se briše granica između privatnog i javnog. Upravo zbog toga, svaki gest, riječ ili snimak može biti shvaćen kao politička poruka, čak i kada to autor nije imao u namjeri. Stevandićev primjer pokazuje koliko brzo jedna objava može prerasti u širu društvenu raspravu.
U zaključku, slučaj skijanja Nenada Stevandića i reakcija koje su uslijedile ilustriraju složen odnos između politike, javnog imidža i društvenih mreža. Jedan kratak video bio je dovoljan da se otvore teme političke dosljednosti, odnosa prema prošlosti i vjerodostojnosti javnih poruka. Bez obzira na različita tumačenja, jasno je da javnost sve pažljivije prati ponašanje političara, ne samo u institucijama, već i u njihovim privatnim objavama. Ovaj događaj tako ostaje primjer kako se, u savremenom digitalnom okruženju, granice političke odgovornosti protežu daleko izvan zvaničnih govornica i skupštinskih sala.
