U javnom prostoru ponovo se otvorila tema regionalnih političkih odnosa i mogućih zloupotreba izbornog procesa, nakon što je hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić iznio tvrdnje koje su izazvale snažne reakcije i zabrinutost. Njegova objava, plasirana putem društvenih mreža, fokusira se na navodne mehanizme političke saradnje preko granica s ciljem očuvanja vlasti u Srbiji, ali i na šire implikacije koje takva praksa može imati po demokratske procese u cijelom regionu. Prema Margetićevim navodima, u ovu priču navodno su uključeni i politički akteri iz Bosne i Hercegovine, tačnije iz entiteta Republika Srpska, što cijeloj situaciji daje dodatnu težinu i složenost.
U središtu njegovih tvrdnji nalazi se Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, za kojeg Margetić navodi da je započeo ozbiljne pripreme za, kako tvrdi, izborni inženjering i krivotvorenje izbornih rezultata. Ono što posebno šokira javnost jeste tvrdnja da bi mu u tom procesu podršku trebali pružiti ne samo politički vrh Republike Srpske, već i dio opozicionih struktura u tom entitetu. Prema tim navodima, cilj takve saradnje bio bi osigurati između 150.000 i 200.000 glasova, koji bi mogli imati presudan utjecaj na ishod izbora u Srbiji.
Margetić ističe da ovdje nije riječ o izolovanom incidentu ili pukoj političkoj retorici, već o sistematskom pristupu koji podrazumijeva unaprijed planirane korake. On sugerira da se izborni proces ne posmatra isključivo unutar granica jedne države, već kao regionalna mreža političkih interesa u kojoj se granice koriste selektivno – kada smetaju, one se zanemaruju, a kada koriste, instrumentaliziraju se. Upravo ta dimenzija njegovih tvrdnji dodatno uznemirava javnost, jer dovodi u pitanje suverenitet, zakonitost i demokratske principe više država istovremeno.
U razradi svojih navoda, Margetić ukazuje na nekoliko ključnih elemenata koji, prema njegovom mišljenju, čine osnovu navodnog izbornog inženjeringa:
-
Koordinacija političkih struktura vlasti i opozicije u Republici Srpskoj, bez obzira na njihove javne međusobne sukobe
-
Mobilizacija biračkog tijela koje ima pravo glasa ili mogućnost utjecaja na izborni proces u Srbiji
-
Manipulacija biračkim spiskovima, uključujući potencijalno fiktivne ili višestruke upise
-
Politička trgovina u kojoj se podrška na izborima razmjenjuje za političke ili institucionalne ustupke
Prema Margetiću, ovakav scenarij ne bi bio moguć bez prešutne saglasnosti ili aktivne uloge ključnih političkih aktera. On posebno naglašava da je zabrinjavajuće to što se, prema njegovim tvrdnjama, briše jasna linija između vlasti i opozicije, jer se u ovakvim aranžmanima ideološke razlike potiskuju u drugi plan, a primat preuzima zajednički interes očuvanja moći i političkog utjecaja.
Važno je istaći da ove tvrdnje dolaze u trenutku kada je povjerenje građana u izborne procese u regionu već ozbiljno narušeno. Brojne afere, optužbe za neregularnosti i netransparentno finansiranje kampanja prethodnih godina stvorile su ambijent u kojem javnost sve teže vjeruje u pošteno izraženu volju birača. U tom kontekstu, Margetićeve izjave dodatno raspiruju sumnje i strahove da bi demokratski procesi mogli biti svedeni na puku formalnost.
Iako se u njegovoj objavi ne navode konkretni dokazi u vidu dokumenata ili snimaka, Margetić se poziva na, kako navodi, pouzdana saznanja i dugogodišnje praćenje političkih tokova u regionu. Upravo ta kombinacija iskustva i javno iznesenih tvrdnji čini da njegove riječi ne prolaze nezapaženo, već izazivaju reakcije medija, političkih analitičara i šire javnosti.
U zaključnom dijelu, cijela priča otvara niz ozbiljnih pitanja: šta znači demokracija ako se izbori mogu „projektovati“ unaprijed, kolika je odgovornost regionalnih političkih elita za stabilnost, te da li institucije imaju snagu i volju da spriječe ovakve scenarije. Ako su navodi tačni, onda se ne radi samo o unutrašnjem problemu Srbije ili Bosne i Hercegovine, već o regionalnom izazovu koji zahtijeva ozbiljnu pažnju i reakciju.
Na kraju, bez obzira na to kako će se ove tvrdnje dalje razvijati, jasno je da one dodatno opterećuju političku scenu i produbljuju nepovjerenje među građanima. Transparentnost izbornog procesa, odgovornost političkih aktera i jačanje institucija ostaju ključni preduslovi za očuvanje demokratskog poretka. U suprotnom, ovakve optužbe, bilo potvrđene ili ne, nastavit će bacati dugu sjenku na političku budućnost regiona.
