Veličanje ratnih zločinaca i reakcija međunarodnih institucija u Bosni i Hercegovini
U vremenu kada su društvene tenzije u Bosni i Hercegovini na visokom nivou, prošlosedmični događaji povodom 9. januara dodatno su rasplamsali debatu o veličanju osuđenih ratnih zločinaca. Ova situacija nije samo lokalno pitanje, već je privukla pažnju i međunarodnih institucija, uključujući Misiju OSCE-a u Bosni i Hercegovini, koja je osudila ovakvo ponašanje i pozvala na hitne mjere. Odsustvo odgovarajuće reakcije na ovakve provokacije može imati dugoročne posljedice na stabilnost zemlje, a posebno na proces pomirenja između različitih etničkih grupa.
Veličanje ratnih zločinaca, posebno na dan koji se slavi kao Dan Republike Srpske, doživljava se kao izraz duboke podijeljenosti unutar društva. OSCE je u svom saopćenju naglasio da ovakvi događaji ukazuju na zabrinjavajući trend javnog glorificiranja pojedinaca koji su pravosnažno osuđeni za teške zločine. Ovo ne samo da dodatno otežava proces pomirenja u zemlji, već i stvara klimu u kojoj se negiraju temeljne vrijednosti ljudskih prava i pravde. Ova situacija postavlja pitanja o tome koliko su pravosudne institucije spremne da se suoče sa ovim izazovima i primijene postojeće zakone.
Zakonski okvir i primjena
Izmjene Krivičnog zakona BiH, koje je uveo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko 2021. godine, jasno definišu negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca kao krivično djelo. Ove izmjene propisuju kazne od šest mjeseci do pet godina zatvora za one koji se bave ovim vrstama javnog istupanja. Ipak, postavlja se pitanje koliko su institucije za provođenje zakona spremne da preuzmu odgovornost za njihovu primjenu. Nažalost, do danas je zabilježen samo jedan slučaj kada je Tužilaštvo BiH reagovalo na ovakvo ponašanje.
To je bio slučaj Vojina Pavlovića, koji je osuđen na dvije i po godine zatvora zbog veličanja Ratka Mladića, prepoznatog kao jedan od najodgovornijih za genocid u Srebrenici. Međutim, mnogi smatraju da ovakve reakcije nisu dovoljno snažne i da pravosudni sistem ne čini dovoljno kako bi se osigurala pravda za žrtve. Pored toga, postoje i velike razlike u reakcijama različitih entiteta i lokalnih vlasti. Na primjer, dok su u nekim dijelovima zemlje osuđeni ratni zločinci i dalje predmet sramote, u drugim dijelovima se njihovo “herojstvo” slavi, što dodatno otežava pomirenje i izgradnju zajedničkog identiteta.
Reakcije političkih lidera
Dodatno zabrinjavajuće je što su istaknuti politički lideri, uključujući bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, otvoreno veličali ratne zločince poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Tokom svečane akademije u Banjoj Luci, Dodik je iznio stavove koji su izazvali reakcije, ali odgovor od strane pravosuđa je izostao.
Ovakva situacija stvara atmosferu nekažnjivosti i dovodi u pitanje ozbiljnost institucija koje bi trebale braniti vladavinu prava. Politički lideri, umjesto da svojim postupcima jačaju institucije, često ih potkopavaju i time doprinose daljnjim podjelama unutar društva.
OSCE je posebno naglasio kako ovakvi postupci duboko uvredljivi za žrtve i njihove porodice. U saopćenju se navodi da **izostanak jasne i odlučne reakcije** političkih lidera i institucija stvara opasnu poruku koja može ohrabriti slične pojave u budućnosti. Raste zabrinutost kako će se dalje razvijati situacija ukoliko ne dođe do značajnih promjena u pristupu ovoj problematici od strane nadležnih institucija. U ovom kontekstu, važno je naglasiti da međunarodna zajednica također ima ključnu ulogu u osiguravanju da se pravda desi i da se osigura odgovornost za zločine iz prošlosti.
Put ka pomirenju
Ovo pitanje ne može biti riješeno bez aktivnog angažmana svih društvenih aktera, uključujući nevladine organizacije, medije i građanske inicijative. Potrebno je stvoriti platformu za dijalog koja će omogućiti otvoreno razgovaranje o prošlosti i izgradnju povjerenja među različitim etničkim grupama.
Proces pomirenja zahtijeva ne samo pravosudne mjere, već i aktivnu podršku zajednice, obrazovnih institucija i političkih vođa. Ključni korak u ovom procesu je izgradnja edukativnih programa koji će se fokusirati na promicanje tolerancije i razumijevanja među mladima, kako bi se spriječilo ponavljanje tragedija iz prošlosti.
U budućnosti, važno je da se osnaže i unaprijede mehanizmi za zaštitu ljudskih prava i da se pruži podrška žrtvama. Samo kroz zajednički rad i razumijevanje možemo postići održivo pomirenje i izgraditi društvo koje će biti otpornije na ekstremizam i mržnju. Također, potrebne su i promjene u zakonodavstvu koje će osigurati da se zločini iz prošlosti ne zaborave, već da se o njima otvoreno razgovara i analiziraju u svrhu edukacije budućih generacija. Na kraju, od svih nas zavisi kako ćemo oblikovati budućnost Bosne i Hercegovine i osigurati da se slične tragedije nikada više ne ponove.
