Reakcija Mitropolita Hrizostoma na Izjave Mustafe Cerića
U posljednjim danima, komentari bivšeg reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mustafe ef. Cerića, izazvali su značajnu pažnju i reakcije unutar crkvenih i političkih krugova. Ove izjave, koje su se odnosile na mogućnost osnivanja takozvane Bosanske pravoslavne crkve, nisu prošle nezapaženo u društvu koje je već dugo godina opterećeno pitanjima vjerske i nacionalne pripadnosti. Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, istaknuta figura u pravoslavnoj zajednici, oštro je odgovorio na ideje koje je Cerić iznio, naglašavajući da bi takve tvrdnje trebalo zanemariti kako ne bi dobile veći značaj nego što zaslužuju.
Mitropolit Hrizostom je u svom obraćanju jasno stavio do znanja da su iznenađujuće reakcije na Cerićeve izjave došle iz raznih sektora, uključujući i političke stranke. Ove reakcije ukazuju na potencijalnu osjetljivost tema koje se tiču vjerske i nacionalne pripadnosti u Bosni i Hercegovini. Hrizostom je istakao kako Cerićeve ideje nose elemente bošnjačkog nacionalizma koji, po njegovom mišljenju, zanemaruje bogatu historiju i multikulturalnost ove zemlje. Ovaj stav nije samo subjektivan, već odražava kompleksnost društvenih odnosa u BiH, gdje je balans između različitih etničkih i vjerskih grupa krhak.
U svojoj analizi, mitropolit je istakao da je Cerićev način razmišljanja poznat i da je tokom rata devedesetih godina prošlog stoljeća bio nosilac ekstremnih ideja koje su dodatno pogoršale međunacionalne tenzije. Hrizostom smatra da frustracije zbog neostvarenih političkih ciljeva mogu dovesti do retorike koja produbljuje podjele umjesto da doprinosi pomirenju i izgradnji zajedničkog identiteta. Ovaj pristup može stvoriti dodatne napetosti, što je posebno zabrinjavajuće u kontekstu trenutne političke situacije u BiH, gdje je dijalog i saradnja među narodima od suštinskog značaja za mir i stabilnost.
Mitropolit Hrizostom povlači paralele između današnjih izjava i doktrina iz perioda Drugog svjetskog rata. Tada je ustaški režim pokušavao razbiti srpski nacionalni identitet kroz formiranje Hrvatske pravoslavne crkve, što je ostavilo duboke ožiljke na društvu. Takve historijske asocijacije ukazuju na ozbiljnost situacije i potencijalnu opasnost koja leži u novim pokušajima razdvajanja i stvaranja vjerskih podjela. Bosna i Hercegovina, prema Hrizostomu, treba biti shvaćena kao zajednica različitih naroda i kultura, a ne kao monolitna država jednog naroda, što je posebno važno u kontekstu povijesnih sukoba i etničkih napetosti koje su obilježile ovaj region.
U svom izlaganju, mitropolit Hrizostom je također naglasio da Srpska pravoslavna crkva ima višestoljetnu tradiciju i kontinuitet u Bosni i Hercegovini, te da su organizovane pravoslavne strukture prisutne još od 13. stoljeća. Ovo ukazuje na to da je ideja o stvaranju nove pravoslavne crkve ne samo neosnovana, već i potencijalno destabilizirajuća za već uspostavljene vjerske zajednice. Hrizostom je rekao da bi daljnje rasprave o Bosanskoj pravoslavnoj crkvi trebale ostati u okviru historiografije i akademske debate, umjesto da budu predmet političkih manipulacija. Ova potreba za akademskim pristupom naglašava važnost razumijevanja i poštivanja vjerskih tradicija koje su prisutne u BiH, kao i njihovog doprinosa društvenom tkivu zemlje.
Na kraju, mitropolit Hrizostom je naglasio potrebu za smirivanjem tenzija i izbjegavanjem daljnjih podjela unutar društva. Istakao je važnost jasnog izjašnjavanja Islamske zajednice u BiH u vezi s Cerićevim izjavama, kako bi se utvrdilo da li se radi o njegovim ličnim stavovima ili institucionalnoj politici. Ova situacija zahtijeva pažljivo praćenje, s obzirom na moguće dugoročne posljedice po međureligijske odnose u zemlji, koji su već opterećeni historijskim tenzijama. U tom smislu, mitropolit poziva sve strane na dijalog i razumijevanje, kako bi se izbjegle nove krize u društvu koje teži miru i suživotu.
Reakcije na Cerićeve izjave i Hrizostomov odgovor otvaraju širu diskusiju o ulozi religije u modernoj Bosni i Hercegovini, kao i o mogućim putanjama za budućnost. U društvu koje se suočava s mnogim izazovima, uključujući ekonomske, političke i socijalne, važno je da se prepozna značaj zajedničkog identiteta i međusobnog poštovanja. Strpljivo i promišljeno djelovanje svih aktera može pomoći u izgradnji stabilnijeg i pravednijeg društva, zasnovanog na dijalogu i saradnji.
