Opasne Igre Moći na Balkanu: Upozorenje Nenada Čanka
Nenad Čanak, bivši lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, nedavno je u emisiji 7plus izrazio duboku zabrinutost zbog trenutne situacije na Balkanu. Njegova analiza ukazuje na to da region ponovo postaje žarište sukoba interesa velikih sila, što predstavlja ozbiljnu prijetnju za stabilnost Bosne i Hercegovine. Kroz svoje izlaganje, Čanak je naglasio da je militarizacija Srbije i politički pritisci koje ta zemlja vrši na okolne države veoma zabrinjavajući fenomen. Ove tvrdnje dolaze u kontekstu sve jače retorike i aktivnosti koje sprovode vlasti u Beogradu, što zahtijeva hitnu pažnju i analizu svih relevantnih aktera.
Prema Čankovim riječima, Srbija ulaže ogromne količine novca u nabavku oružja, posebno iz Rusije. Ovaj trend nije nov, ali se intenzivirao u posljednjih nekoliko godina, što se može tumačiti kao izrazito agresivna politika. Čanak se protivi tvrdnji da je ta nabavka potrebna za odbranu zemlje. Umjesto toga, Čanak smatra da je cilj te militarizacije demonstracija moći i održavanje vlasti putem straha i nestabilnosti. Ovakve strategije su karakteristične za totalitarne režime, gdje se prijetnje koriste za kontrolu društvenih masa i suzbijanje slobode mišljenja. Na primjer, u susjednim zemljama su česte teorije o postojanju “žutih” i “crvenih” opasnosti, što dodatno otežava dijalog i saradnju između država regiona.
Osim vojne opasnosti, Čanak ukazuje na složene političke igre koje se odvijaju unutar regiona. Srbija, prema njegovim riječima, koristi proksije – države i organizacije koje djeluju u njenom interesu – kako bi širila svoj uticaj, posebno u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Ove strategije često uključuju i podršku proruskim elementima, kao što su razne političke stranke i nevladine organizacije koje su pod direktnim uticajem Beograda. Ova situacija dodatno komplikuje unutrašnje političke odnose i doprinosi jačanju ekstremizma, što dodatno ugrožava stabilnost regiona.
Jedan od ključnih problema na koje Čanak ukazuje jeste povezanost Srbije sa Rusijom, pogotovo kroz ekonomsku saradnju. U tom smislu, spominje se i kompanija NIS, koja je podložna sankcijama SAD-a. Ove sankcije, kako on smatra, dodatno otežavaju odnose između Beograda i Vašingtona, dok Moskva nastoji zadržati kontrolu nad finansijskim tokovima u regionu. Čanak naglašava da su ekonomski interesi često u sukobu sa političkim, što dodatno otežava pronalaženje zajedničkog jezika među balkanskim državama. Ovakva situacija može imati dalekosežne posljedice po ekonomsku stabilnost i političko jedinstvo Balkana, posebno u kontekstu predstojećih izazova, poput klimatskih promjena ili migracija.
Čanak se također osvrnuo na unutrašnje stanje u Srbiji, ističući kako vlast često reagira represivno na društvene proteste. Mladi ljudi, koji traže promjene i bolje uslove za život, suočavaju se sa zabranama i stigmatizacijom. Na primjer, isticanje zastava Evropske unije se suzbija, dok se istovremeno tolerišu prorusse poruke i ekstremistička retorika. Ova kontradikcija dodatno ukazuje na autoritarne tendencije vlasti, koje ne žele da se suoče sa realnim problemima i zahtjevima građana. U tom smislu, Čanak naglašava da je neophodno osnažiti civilno društvo i omogućiti građanima da slobodno izražavaju svoje stavove bez straha od represalija.
Na kraju, Čanak upozorava da se izborni sistem u Srbiji zloupotrebljava kroz kupovinu glasova i manipulaciju biračima. U trenutnom političkom okruženju, smatra da bi aktuelni predsjednik Aleksandar Vučić imao velike šanse za pobjedu na izborima, ukoliko bi se oni održali odmah. Čanak ističe da je važno razumjeti mehanizme manipulacije i pritiska na birače, jer se time stvara iluzija da je podrška vlasti veća nego što zapravo jeste. Ova situacija dodatno zabrinjava, jer ukazuje na to da ključni uzroci nestabilnosti na Balkanu nisu uklonjeni.
U zaključku, Čanakov apel za očuvanje stabilnosti Bosne i Hercegovine i Balkana u cjelini ne smije biti ignorisan. Njegova izjava da je „glava zmije u Beogradu, Zagrebu i Moskvi“ sugerira da su uzroci nestabilnosti duboko ukorijenjeni u politici tih glavnih gradova. U tom smislu, svi akteri u regionu trebaju raditi na smanjenju tenzija i izgradnji povjerenja, jer su igre moći postale sve očiglednije i opasnije. Sve to dodatno naglašava potrebu za aktivnijim angažmanom međunarodnih organizacija i posrednika, koji bi mogli pomoći u smanjenju napetosti i promicanju dijaloga, kako bi se izbjegle nove krize i sukobi.
