Obilježavanje 33. godišnjice bitke za oslobađanje kote Vis
U čast heroja koji su se borili za slobodu naše domovine, održano je obraćanje Ismeta Bećara povodom obilježavanja 33. godišnjice bitke za oslobađanje kote Vis. Ovaj događaj ne predstavlja samo sjećanje na hrabrost onih koji su dali svoje živote, već i simbol nade i otpornosti naroda Bosne i Hercegovine. Ova godišnjica nas podsjeća na teške trenutke kroz koje je naš narod prošao, ali i na snagu koju su njegovi pripadnici pokazali u najtežim vremenima. Bećar je u svom govoru posebno istakao značaj i ulogu Smajila Šikala, Zlatnog ljiljana i nosioca Medalje za hrabrost, kao i drugih heroja tog perioda, poput Feriza Tumbula i Senada Čolića.
Bećar je započeo svoje obraćanje sa pozdravom svim prisutnima, uključujući članove šehidskih porodica, pripadnike Armije i MUP-a, ratne vojne invalide i sve one koji su se borili za opstanak naše zemlje. Njegove riječi odražavale su duboko poštovanje prema veteranima, ali i osjećaj odgovornosti da o njima progovori neko ko nije nosio pušku. Ovaj gest pokazuje koliko je važno razumjeti i cijeniti žrtve koje su podnijeli oni koji su se borili za slobodu. Pored toga, Bećar je naglasio koliko je važno prenositi priče o herojima sa generacije na generaciju, kako bismo sačuvali sjećanje na njih i njihove dostignuća.
Simbolika imena Vis
U govoru se Bećar osvrnuo na značenje toponima “Vis”. Ova latinska riječ označava moć i snagu, što je posebno relevantno kada se govori o vojnim operacijama i časti vojnika. U Bosni, mnogi toponimi nose ime Vis, što dodatno naglašava važnost ovog mjesta u kontekstu borbe za slobodu. Bećar je citirao fraze poput vis maior i vis vitalis, objašnjavajući kako one simboliziraju prirodnu snagu i unutrašnju moć naroda koji se bori za pravdu. Ova simbolika ima duboko emocionalno značenje, jer se povezuje s otporom i hrabrošću koje su vojnici pokazivali tokom ratnih sukoba.
Ono što je posebno fascinantno je način na koji su vojnici doživljavali bitku na Visu. Mnogi su svjedočili kako su se borbe odvijale tri dana zaredom, sa svim mogućim artiljerijskim sredstvima usmjerenim prema ovoj strateškoj tački. Bećar je opisao trenutak kada se čuo ezan, koji je pružio nadu i snagu borcima, unoseći im dodatni motiv za borbu. U tim teškim trenucima, vjera i duhovnost su igrali ključnu ulogu, a mnogi su vojnici izjavili da ih je zvuk ezana podsjetio na sve ono za što se bore – za porodicu, prijatelje i svoju domovinu. Ova povezanost između vjere i borbe ukazuje na to kako su duhovne vrijednosti oblikovale stavove boraca tokom rata.
Herojski duh Smajila Šikala
Smajil Šikalo, kojeg je Bećar posebno istakao, postao je simbol hrabrosti i odanosti. Njegova sposobnost da preuzme inicijativu i vodi svoje saborce na bojištu ostavila je dubok trag u kolektivnoj memoriji. Bećar je citirao anegdotu o Šikalu koji je, pred neku akciju, iz vojnog kombija izveo kolegu Nećka Hamzića, pokazujući time svoju sposobnost da prepozna rizik i zaštiti svoje ljude. Ova priča dodatno oslikava karakter Šikala kao vođu koji se nije bojao preuzeti odgovornost. Njegova hrabrost i odlučnost da se suoči s neprijateljem inspirisali su mnoge, a njegovo ime se često spominje među veteranima kao simbol hrabrosti i požrtvovanja.
Na kraju, Bećarovo obraćanje nije bilo samo sjećanje na prošlost, već poziv na jedinstvo i zajedništvo. Ovaj događaj poslužuje kao podsjećanje da je sloboda koju uživamo rezultat žrtava mnogih, i da je važno očuvati njihovu uspomenu za buduće generacije. U Bosni i Hercegovini, kao i u cijelom svijetu, borba za pravdu i slobodu nikada ne smije biti zaboravljena. Heroji poput Smajila Šikala ostavljaju nas naslijeđem koje treba njegovati i cijeniti, jer njihova hrabrost i odlučnost su temelj naše slobodarske tradicije. Naša obaveza je da se sjećamo tih heroja i da ih prenosimo iz generacije u generaciju, kako bismo obezbijedili da njihova imena i djela nikada ne padnu u zaborav.
