U javnosti Bosne i Hercegovine ponovo se otvorilo važno političko i pravno pitanje koje se tiče statusa Milorada Dodika i njegove uloge unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Povod za to je odluka Osnovnog suda u Banjoj Luci, kojom je potvrđeno da Dodik ostaje predsjednik ove političke stranke. Ova odluka dobila je dodatnu težinu zbog činjenice da na nju nije podnesena žalba, čime je ona postala konačna u okviru tog sudskog postupka. Ipak, slučaj je izazvao brojne polemike jer se sudska odluka iz Banje Luke direktno suprotstavlja ranijem tumačenju i stavu Suda Bosne i Hercegovine, što je dodatno zakomplikovalo pravnu i političku situaciju.
Prema obrazloženju suda u Banjoj Luci, odbačen je zahtjev Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BiH), koja je tražila da se pokrene postupak za brisanje Milorada Dodika kao ovlaštenog lica za zastupanje SNSD-a iz registra političkih organizacija. Sud je zaključio da za takav postupak ne postoji jasno zakonsko uporište. Kako nije podnesena žalba u predviđenom roku, ova odluka je ostala na snazi, što znači da Dodik formalno-pravno zadržava poziciju predsjednika stranke.
Sud u Banjoj Luci je, kako je pojašnjeno, odluku donio putem vijeća sastavljenog od troje sudija, a u obrazloženju se pozvao na važeće zakonske propise. Posebno je istaknuto da ni Zakon o vanparničnom postupku, ni Zakon o političkim organizacijama, niti bilo koji drugi relevantni zakon, ne propisuju obavezu suda da po službenoj dužnosti pokreće postupak za brisanje lica ovlaštenog za zastupanje političke stranke iz registra. Drugim riječima, sud je smatrao da ne postoji pravni osnov na temelju kojeg bi zahtjev CIK-a mogao biti prihvaćen.
U obrazloženju suda posebno su naglašene sljedeće tačke:
-
Sud koji vodi registar političkih organizacija nema zakonsku obavezu da samostalno pokreće postupke brisanja ovlaštenih lica
-
CIK BiH nema jasno propisano ovlaštenje da zahtijeva ovakav postupak pred redovnim sudom
-
Ne postoji izričita zakonska norma koja bi obavezala sud na drugačije postupanje u ovom slučaju
Ovakvo tumačenje zakona dovelo je do toga da sud u Banjoj Luci odbaci prijedlog CIK-a kao neosnovan. Međutim, ovaj stav je u očiglednom neskladu s ranijom odlukom i tumačenjem Suda Bosne i Hercegovine, koji je u posebnom aktu iznio drugačije pravno shvatanje. U pismu koje je potpisala sutkinja Sena Uzunović, navedeno je da prema presudi Suda BiH Milorad Dodik ne može istovremeno obnašati funkciju predsjednika SNSD-a, što je u suprotnosti s odlukom entitetskog suda.
Time se otvorilo važno pitanje nadležnosti i hijerarhije sudskih odluka u Bosni i Hercegovini. S jedne strane, postoji odluka državnog suda, koji ukazuje na ograničenja u političkom djelovanju Dodika, dok s druge strane entitetski sud donosi odluku koja mu omogućava da zadrži stranačku funkciju. Ovakav pravni raskorak dodatno produbljuje ionako složene odnose između različitih nivoa vlasti i pravosuđa u državi.
Političke implikacije ove odluke su značajne. Zadržavanje Dodika na čelu SNSD-a može se posmatrati kao potvrda njegove snažne pozicije unutar stranke, ali i kao pokazatelj institucionalnih slabosti sistema u kojem dolazi do suprotstavljenih sudskih odluka. Ovakva situacija otvara prostor za različita tumačenja, ali i za dalje političke i pravne sporove.
Važno je naglasiti da odsustvo žalbe na odluku Osnovnog suda u Banjoj Luci ne znači nužno kraj cijelog slučaja, već prije svega označava završetak jednog konkretnog pravnog postupka. U složenom pravnom okviru Bosne i Hercegovine, slični slučajevi često imaju dugotrajan epilog i prelijevaju se iz pravne u političku sferu.
U zaključku, odluka suda u Banjoj Luci kojom se potvrđuje da Milorad Dodik ostaje predsjednik SNSD-a predstavlja još jedan primjer dubokih pravnih i institucionalnih podjela u Bosni i Hercegovini. Iako je sud naveo jasne razloge zasnovane na važećim zakonima, činjenica da se ova odluka protivi stavu Suda BiH dodatno komplikuje situaciju. Ovaj slučaj ne govori samo o jednom političaru i jednoj stranci, već otvara šire pitanje funkcionisanja pravne države, nadležnosti institucija i dosljednosti u primjeni zakona
