U javnosti Bosne i Hercegovine posljednjih dana otvorena je rasprava o neotvaranju novog graničnog prelaza na autoputu kod Bosanske Gradiške, koji je trebao biti pušten u funkciju tokom protekle sedmice. Iako je najava otvaranja izazvala određena očekivanja, posebno u dijelu javnosti koji je vjerovao da bi ovaj infrastrukturni projekat mogao donijeti ekonomske koristi, izostanak realizacije nije, prema riječima stručnjaka, proizveo nikakve stvarne negativne posljedice po domaću privredu. Upravo na to je ukazao Zijad Krnjić, član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koji je u javnom istupu pokušao smiriti političke i medijske tenzije.
Gostujući u emisiji na javnom servisu, Krnjić je naglasio da se važnost ovog graničnog prelaza u javnosti često pogrešno tumači i precjenjuje. Prema njegovom mišljenju, neotvaranje prelaza ne predstavlja nikakav udar na ekonomske tokove, niti ugrožava izvoz, uvoz ili ukupnu robnu razmjenu Bosne i Hercegovine. On ističe da postoje daleko ozbiljniji i kompleksniji problemi unutar sistema indirektnog oporezivanja i carinskih procedura koji zahtijevaju hitnu pažnju, dok se pitanje ovog prelaza neopravdano gura u prvi plan.
Krnjić je posebno pojasnio tehničke i funkcionalne ograničenosti samog prelaza, naglašavajući da novi GP Bosanska Gradiška nema kapacitete glavnog graničnog prijelaza. To, prema njegovim riječima, znači da se preko njega ne može odvijati ozbiljan teretni saobraćaj niti promet robe koji ima značaj za širu privredu. Riječ je o prelazu koji je zamišljen prvenstveno za putnički promet, uz vrlo ograničen spektar robe koja može biti predmet prelaska granice.
Kako bi dodatno razjasnio situaciju, Krnjić je naveo da preko ovog prelaza ne može prolaziti roba koja podliježe inspekcijskom nadzoru, kao ni ona koja zahtijeva posebne procedure, laboratorijske analize ili dodatne kontrole. Također, isključena je i roba koja spada u kategoriju akciznih proizvoda. Time je jasno stavio do znanja da je ekonomski potencijal prelaza izuzetno ograničen i da su očekivanja o njegovom značajnom doprinosu privredi neutemeljena.
U tom smislu, Krnjić je naveo nekoliko ključnih karakteristika koje definišu stvarni domet ovog graničnog prelaza:
-
namijenjen je prvenstveno putničkom saobraćaju,
-
dozvoljen je prolazak samo neakcizne robe,
-
nije opremljen za inspekcijski i laboratorijski nadzor,
-
nema infrastrukturne i kadrovske kapacitete glavnog graničnog prijelaza,
-
ne može preuzeti značajniji dio teretnog prometa koji je važan za privredu.
Iz svega navedenog, Krnjić izvodi zaključak da je tvrdnja kako neotvaranje ovog prelaza nanosi štetu bh. ekonomiji – neutemeljena i netačna. Prema njegovim riječima, privredni subjekti i dalje koriste postojeće granične prijelaze koji imaju sve potrebne kapacitete za robni promet, carinjenje i inspekcijske kontrole, te se zbog toga ne suočavaju s dodatnim troškovima ili zastojevima.
On je dodatno naglasio da se u javnosti često zanemaruje šira slika funkcionisanja carinskog sistema u BiH. Umjesto fokusiranja na simbolična pitanja poput ovog prelaza, Krnjić smatra da bi prioritet trebali biti neriješeni predmeti, modernizacija sistema, unapređenje procedura i jačanje kapaciteta postojećih graničnih prijelaza. Upravo tu, kako navodi, leži pravi potencijal za olakšavanje poslovanja i povećanje konkurentnosti domaće privrede.
Krnjićeva izjava indirektno ukazuje i na političku dimenziju cijelog pitanja. Otvaranje ili neotvaranje graničnih prelaza često se koristi kao sredstvo za prikupljanje političkih poena, iako stvarni efekti na ekonomiju ostaju minimalni. Stvaranje slike o velikoj ekonomskoj šteti tamo gdje je realno nema, prema njegovom stavu, samo odvlači pažnju od suštinskih problema.
U završnom razmatranju, Krnjić poručuje da je važno realno sagledavati infrastrukturne projekte i njihove stvarne domete. Novi granični prelaz kod Bosanske Gradiške, iako infrastrukturno značajan u smislu saobraćajnog rasterećenja i putničkog prometa, nije i ne može biti motor privrednog razvoja. Zbog toga njegovo neotvaranje ne predstavlja gubitak za ekonomiju Bosne i Hercegovine, već samo odgodu projekta čiji su efekti ograničeni.
Zaključno, poruka je jasna: umjesto preuveličavanja simboličnih poteza, fokus bi trebao biti usmjeren na sistemske reforme koje mogu donijeti stvarne i dugoročne koristi za bh. privredu i građane.
