Javnost u Australiji, ali i šire, potresena je novim detaljima koji se pojavljuju u vezi sa terorističkim napadom na plaži Bondi u Sidneju, koji je tokom obilježavanja vjerskog praznika Hanuke prerastao u jednu od najsmrtonosnijih tragedija u novijoj historiji te zemlje. Nakon što su australske vlasti potvrdile da se radi o terorističkom aktu, mediji su objavili dodatne informacije koje bacaju novo svjetlo na identitet napadača i njegovu raniju povezanost s određenim organizacijama unutar lokalne zajednice.
Prema dostupnim podacima, u novčaniku Navida Akrama, jednog od dvojice napadača, pronađeni su lični dokumenti koji su pomogli u brzoj identifikaciji. Na mjestu napada pronađena je njegova vozačka dozvola, a ispod nje se nalazila članska karta lovačkog udruženja koje djeluje u okviru srpske zajednice u Sidneju, pod nazivom „Zastava“. Ovaj podatak izazvao je veliku pažnju javnosti, ali i zabrinutost, zbog mogućih pogrešnih tumačenja i pokušaja dovođenja cijele zajednice u vezu s tragičnim događajem.
Ubrzo nakon objave ovih informacija, oglasio se Vanja Kužet, predsjednik lovačkog udruženja „Zastava“ iz Sidneja, koji je potvrdio da je Navid Akram zaista posjedovao njihovu člansku kartu. Ipak, Kužet je istakao da se radi o formalnoj evidenciji starijeg datuma i da osumnjičenog nije vidio niti imao kontakt s njim više od pet godina. Posebno je naglasio da udruženje nema nikakve veze s izdavanjem dozvola za nošenje ili korištenje oružja, čime je pokušao razjasniti prirodu djelovanja same organizacije.
Prema njegovim riječima, lovačko udruženje „Zastava“ funkcioniše u skladu sa zakonima savezne države Novi Južni Vels i bavi se isključivo edukativnim i sportskim aktivnostima. Dozvole za oružje u Australiji izdaje isključivo policija, nakon stroge procedure provjere. Udruženje, kako je pojasnio, organizuje sigurnosne obuke i treninge za lovce, s ciljem podizanja svijesti o odgovornom i zakonitom rukovanju lovačkim oružjem.
Kužet je dodatno naveo da su ih nakon napada kontaktirali pripadnici federalne policije Australije, koji su provjeravali sve dostupne informacije o eventualnoj povezanosti napadača s udruženjem. On je pojasnio da je Akram u prošlosti pohađao osnovnu sigurnosnu obuku, ali da nikada nije bio aktivan član, niti je u dužem vremenskom periodu učestvovao u bilo kakvim aktivnostima udruženja. „Ne podržavamo nasilje i nemamo apsolutno nikakvu vezu s ovim zločinom“, poručio je Kužet, izražavajući žaljenje zbog žrtava i solidarnost s njihovim porodicama.
Sam napad, koji se dogodio tokom javnog okupljanja, ostavio je teške posljedice. Navid Akram (24) i njegov otac Sadžid Akram (50) otvorili su vatru na građane koji su se okupili na plaži Bondi. U krvavom pohodu ubijeno je najmanje 16 osoba, dok su 42 osobe ranjene, od kojih se dio nalazi u teškom stanju. Australijske vlasti su brzo reagovale, neutralisale napadače i zvanično okarakterisale događaj kao teroristički čin.
Stručnjaci za oružje, koji su analizirali dostupne snimke i izvještaje s mjesta napada, procijenili su da su napadači imali određeni nivo obuke. Prema njihovim nalazima:
-
mlađi napadač koristio je sportsku pušku marke Ruger, opremljenu nišanom s crvenom tačkom,
-
stariji napadač bio je naoružan poluautomatskom sačmaricom,
-
tokom napada korišteno je i treće oružje, koje još uvijek nije zvanično identifikovano.
Lovačko udruženje „Zastava“, koje se nalazi oko 50 kilometara od mjesta napada, poznato je i kao prostor okupljanja dijela srpske zajednice u tom dijelu Australije. Osim lovačkih aktivnosti, udruženje ima i društvenu ulogu, ali njegovi predstavnici su jasno stavili do znanja da ne snose nikakvu odgovornost za postupke pojedinaca koji su u prošlosti bili formalno evidentirani kao članovi.
Na kraju, ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko je važno pažljivo i odgovorno pristupati informacijama u trenucima velikih tragedija. Povezivanje ekstremnog nasilja s legalnim sportskim ili društvenim udruženjima može dovesti do pogrešnih zaključaka i dodatnih tenzija, naročito u multikulturalnim sredinama poput australijske. Iako istraga i dalje traje, jasno je da fokus mora ostati na individualnoj odgovornosti počinilaca, uz poštivanje činjenica i izbjegavanje kolektivne stigmatizacije.
