Refleksije na 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma
U Zagrebu je održana konferencija povodom 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja je ponovo otvorila važne političke i sigurnosne dileme vezane za Bosnu i Hercegovinu. Ova značajna godišnjica nije samo prilika za osvrt na postignuća i izazove, već i za analizu trenutnog stanja u zemlji. Skup je okupio širok spektar učesnika, uključujući političare iz BiH i Hrvatske, akademske stručnjake, kao i međunarodne goste iz Sjedinjenih Američkih Država, čime je dodatno naglašena kompleksnost pitanja koja se tiču budućnosti ove zemlje.
Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine na neki način je okončao rat u Bosni i Hercegovini, ali je istovremeno stvorio institucionalnu strukturu koja je često na meti kritika. Tokom konferencije, mnogi učesnici su istakli da je moguće da je ovaj sporazum više nego ikada postao uzrok političkih nesuglasica i izazova. Naime, sporazum je stvorio složenu administrativnu strukturu koja je dovela do fragmentacije vlasti i često otežala donošenje ključnih odluka potrebnih za razvoj zemlje.
Među istaknutim govornicima bila je i Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH. Ona je izrazila stav da BiH više funkcioniše kao politički eksperiment nego kao stabilna država, ukazujući na nedostatak legitimiteta visokog predstavnika. Cvijanović je istakla da Ustavni sud BiH nije ispunio svoju ulogu zaštite Ustava, čime se dodatno potvrdila teza o dubokom nesuglasju između različitih političkih entiteta unutar zemlje. Ova izlaganja su potvrdila da su politički stavovi u BiH i dalje duboko podijeljeni, što otežava postizanje konsenzusa i stabilnosti. U tom kontekstu, mnogi analitičari se slažu da je potrebno redefinisati političke strukture kako bi se omogućila efikasnija vladavina i bolja zaštita prava svih građana.
Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, ukazao je na potrebu zatvaranja Ureda visokog predstavnika, što je izazvalo različite reakcije među prisutnima. On je takođe naglasio da je pitanje državne imovine jedno od ključnih neriješenih pitanja, koje dodatno opterećuje političke odnose u BiH. Čović je argumentovao da su mnoge odluke koje donosi visoki predstavnik nelegitimne i da je potrebno više povjerenja među domaćim političarima. Ove tvrdnje potvrđuju da su ekonomska i imovinska pitanja još uvijek u srcu političkih sukoba, a rješenja koja bi mogla donijeti stabilnost često su daleko od stvarnosti. U tom kontekstu, potrebna su nova rješenja koja će omogućiti jasnu i transparentnu raspodjelu imovine koja je ključna za razvoj infrastrukture i privrede.
Međutim, možda je najkontroverzniji trenutak na konferenciji bio izlaganje američkog lobiste Maxa Primorca, koji je sugerisao da bi dodatna teritorijalna reorganizacija BiH, uključujući ideju stvaranja trećeg entiteta, mogla doprinijeti stabilnosti. Ovaj stav je naišao na oštre kritike, posebno od strane ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića, koji je upozorio na opasnost od dodatnog produbljivanja postojećih političkih podjela. Konaković je naglasio da takvi prijedlozi ne odražavaju realno stanje na terenu i da mogu dovesti do eskalacije sukoba. Njegova izlaganja su ukazala na to da je mnogo važnije raditi na izgradnji povjerenja među narodima nego na daljim podjelama koje bi samo produbile postojeće razlike.
U ovom kontekstu, najemotivniji trenutak pružio je Mustafa ef. Cerić, bivši reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, koji je snažno istakao da Bošnjaci ne žele nove etničke podjele niti političke eksperimente. Cerić je poručio da je njihova želja živjeti zajedno, gradeći mirnu budućnost. Njegovo izlaganje donijelo je novu dimenziju raspravi, naglašavajući da insistiranje na etničkim rješenjima vodi ka novim krizama, a ne ka stabilnosti i pomirenju. U tom smislu, njegovo obraćanje je pozvalo na jedinstvo i zajedničku borbu za bolje sutra, što je od suštinskog značaja za sve građane BiH, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Cerić je takođe ukazao na važnost članstva Bosne i Hercegovine u NATO savezu, ističući da je to ključno pitanje za sigurnost i stabilnost zemlje. Podsjetio je da je još 2009. godine postojala politička saglasnost o ovom pitanju, te naveo primjere iz regije koje su, nakon ulaska u NATO, značajno smanjile sigurnosne rizike. Njegovo izlaganje je oslikavalo koliko je međunarodna saradnja važna za budućnost BiH i njen razvoj. NATO može pružiti ne samo vojnu podršku, već i platformu za jačanje ekonomskih i političkih odnosa sa zemljama članicama.
Zaključno, konferencija u Zagrebu je pokazala da Dejtonski sporazum, tri decenije nakon potpisivanja, i dalje predstavlja temelj mira u BiH, ali i izvor trajnih političkih nesuglasica. Rasprave koje su se vodile ukazale su na to da bez unutrašnjeg dijaloga i jasnog geopolitičkog pravca, Bosna i Hercegovina ostaje izložena stalnim pritiscima i krizama. Ova događanja su podsjetnik da je potrebno raditi na jačanju međusobnog povjerenja među različitim etničkim grupama, kao i na osnaživanju institucija koje će biti sposobne da vode zemlju ka stabilnijoj i prosperitetnijoj budućnosti.
