Nova politička kriza u BiH: Stari obrasci i izgubljena očekivanja
U posljednjim mjesecima, Bosna i Hercegovina svjedoči novim previranjima unutar Vijeća ministara, koja su otkrila duboku krizu političkog sistema. Pitanje evropske integracije, koje je trebalo biti prioritet, ponovo se našlo na marginama, a političari su još jednom razočarali građane obećanjima koja su se pokazala kao puki iluzije. Kritičari ističu kako je stvarnost daleko od optimizma koji su lideri vlasti pokušavali nametnuti javnosti, dok su stvarni problemi ostali neriješeni i neprepoznati. Ova situacija nije nova, ali se čini da je dosegla kritičnu tačku, gdje očekivanja i stvarnost ne prestaju da se sukobljavaju.
Usprkos uveravanjima da BiH “hvata posljednji voz” za otvaranje pregovora s Evropskom unijom, nedavni događaji su pokazali potpuno suprotno. Nakon propalog glasanja o evropskim zakonima i formiranju Ureda glavnog pregovarača, postalo je evidentno da se isti politički obrasci ponavljaju: blokade, nesuglasice, i međusobna optuživanja postali su norma umjesto izuzetak. Ove situacije ukazuju na duboke podjele koje postoje unutar političkog spektra, ali i na činjenicu da su političke stranke često više fokusirane na vlastite interese nego na dobrobit građana.
Na primjer, ministri iz reda srpskog naroda nisu podržali ni dnevni red, što je rezultiralo dodatnim frustracijama među ostalim članovima Vijeća. Ovakve situacije nisu nove; one su ustvari postale očekivane. Iako su lideri, poput Milorada Dodika, godinama uvjeravali javnost da se “evoluiraju” u evropske političare, stvarnost to demantira. Činjenica da su i dalje ključni igrači u vlasti s Draganom Čovićem koji podržava Dodikove ciljeve, ukazuje na neobuzdanu dinamiku koja sprečava napredak. Takođe, potrebno je napomenuti da se ovakve blokade ne događaju slučajno; one su često rezultat prekomjernog političkog taktičarenja koje ne vodi ka rješenju, već ka još većim podjelama.
Ono što dodatno komplikuje situaciju je i prebacivanje odgovornosti među političarima. Nedavne izjave ministra Edina Forta, koji je optužio SNSD za antievropsko djelovanje, pokazuju koliko je teško pronaći zajednički jezik među partnerima u vlasti. Ova vrsta međusobnog optuživanja dodatno produbljuje krizu povjerenja među strankama, ali i među građanima. Ipak, ključna pitanja ostaju: zašto je Trojka, koja se sastoji od tri glavne političke stranke, bila toliko optimistična u vezi sa usvajanjem evropskih reformi kada je svima bilo jasno da to neće biti realizovano? Ova pitanja iziskuju ozbiljno razmišljanje o stvarnim motivima i ciljevima koji pokreću bh. političke lidere.
Pored toga, otkazivanje sastanka bh. lidera u Briselu poslalo je jasnu poruku EU: Evropa je umorna od praznih obećanja. Odluka o formiranju Ureda glavnog pregovarača, koja je trebala biti ključni korak ka napretku, sada je pod znakom pitanja. Ova situacija dodatno naglašava haotičnost procesa integracije i nedostatak jasne strategije među političkim liderima. Građani se s pravom pitaju kakve su to evropske reforme o kojima se govori, kada se osnovni koraci ka njihovom ostvarivanju ne mogu realizovati.
Konačno, istina je surova: godina nije izgubljena zbog SNSD-a, već zbog nerealnih očekivanja i političkog optimizma koji je bio bez osnova. Građani su ponovo dovedeni u zabludu – prvo velikim obećanjima, a zatim još većim izgovorima. Uz to, stalne promjene u političkim strankama dodatno otežavaju situaciju, jer građani nemaju priliku da jasno prate ko je odgovoran za što. S obzirom na to da su političari nastavili s neispunjenim obećanjima, postavlja se pitanje kako će se BiH snaći na putu ka EU, koji je trenutno taoc starih blokada, ali i novih iluzija koje vlast sama stvara.
Na kraju, građani Bosne i Hercegovine treba da budu svesni situacije koja se događa oko njih. Potrebno je jasno artikulirati zahtjeve i očekivanja od vlasti, uz istovremeno prisustvo kritične javnosti koja neće dozvoliti da se ponove iste greške iz prošlosti. Samo kroz aktivno sudjelovanje i zahtijevanje odgovornosti od političkih lidera, BiH može napraviti korak ka realnijem i održivijem putu ka evropskoj integraciji. Ovako stanje nas može naučiti da je angažman građana ključan za promjenu, a ne samo uloga političara. Ako se nastavi ovakav trend, Bosna i Hercegovina bi mogla ostati na margini evropskih integracija, a građani će ponovo biti ti koji snose teret političkih odluka koje su donesene bez njihovog učešća.
