Analiza Rasprave o Bosni i Hercegovini u Vanjskopolitičkom Odboru SAD-a
Rasprava koja je održana u Vanjskopolitičkom odboru Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država prošle sedmice izazvala je značajnu pažnju među građanima Bosne i Hercegovine. Ova rasprava je odražavala trenutnu političku klimu u regionu i ukazivala na mnoge izazove s kojima se Bosna i Hercegovina suočava. Kontroverzne izjave Maxa Primorca iz Heritage Foundationa, koji je Bosnu i Hercegovinu nazvao “propalom državom”, izazvale su trenutnu medijsku pažnju, ali je pravi kontekst ove rasprave mnogo složeniji i zahtijeva dublje razmatranje.
U svom izlaganju, kongresman Keith Self upozorio je na to da se Zapadni Balkan, nakon ukrajinske krize, smatra jednim od najnestabilnijih regiona u Evropi. Njegova izjava o neriješenim odnosima između Srbije i Kosova kao ključnim uzrocima nestabilnosti u ovom dijelu svijeta je posebno značajna. Ova situacija ostavlja otvoren prostor za jačanje ruskog utjecaja, što predstavlja ozbiljnu prijetnju evropskoj sigurnosti i integritetu NATO-a. Self je istakao kako bi potencijalni sukob mogao ugroziti sigurnost tri NATO članice: Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, dodatno komplikujući već osjetljivu političku situaciju u regionu.
Utjecaj Rusije i Kine u Regionu
Tokom rasprave, Self je također iznio zabrinutost zbog rasta ruskih hibridnih operacija i sve jačeg kineskog političkog i ekonomskog utjecaja u Srbiji. Ove geopolitičke igre osnažuju sumnje u stabilnost cijelog regiona. Na primjer, prisustvo ruskih vojnih savjetnika i oružanih snaga u Srbiji, kao i ekonomska saradnja kroz projekte poput gradnje infrastrukturnih objekata, dodatno komplikuju situaciju. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Self je naglasio da Rusija djeluje kao glavni generator tenzija, a Milorada Dodika je opisao kao političara koji koristi prijetnje secesijom kako bi održao kontrolu nad entitetom RS, djelujući u interesu Moskve.
Podrška OHR-u i sankcije destabilizatorima
Kongresmen William Keating, koji se također obratio na sjednici, izrazio je snažnu podršku Bosni i Hercegovini, kao i Uredu visokog predstavnika (OHR). Njegova kritika prethodnih odluka o ukidanju sankcija Dodiku i njegovim saradnicima je bila posebno naglašena, jer su oni kontinuirano odbacivali promjene u svom destruktivnom ponašanju. Keating je ukazao na ponašanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji, prema njegovom mišljenju, višegodišnjim potkopavanjem vladavine prava dodatno jača veze s Rusijom i Kinom, dok istovremeno održava ambivalentan odnos prema Zapadu.
Rusija kao ključni igrač na Balkanu
Luke Coffey iz Hudson Instituta otvoreno je progovorio o tome kako Rusija vidi Balkan kao prostor za potkopavanje jedinstva unutar NATO-a i Evropske unije. On je istakao da je Srbija duboko integrisana u rusku orbitu, što se ne očekuje da će se ubrzo promijeniti. Osim toga, Republiku Srpsku je opisao kao instrument ruskog utjecaja, naglašavajući da Kremlj koristi Dodikov pristup i retoriku o secesiji kao sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva. Coffey je naglasio važnost Daytonskog sporazuma, koji smatra jednim od najvećih uspjeha američke diplomatije, ali je također upozorio da bi njegovo rušenje moglo dovesti do novog talasa nestabilnosti, što bi imalo dalekosežne posljedice ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijeli region Zapadnog Balkana.
Budućnost Zapadnog Balkana
Profesor Edward Joseph je postavio jasne zahtjeve za budućnost regiona, naglašavajući da stabilnost neće biti moguća dok Srbija ne prihvati zapadni poredak. U svom izlaganju, Joseph je upozorio na opasnost od “Bjelorusije Balkana” ukoliko Srbija nastavi sa bliskim odnosima s Moskvom. Predložio je oštrije mjere prema Srbiji, uključujući nacionalizaciju ruskog energetskog sektora i zatvaranje ruskih propagandnih servisa. Ovi prijedlozi ukazuju na potrebu za snažnijim angažmanom Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja u rješavanju krize u regionu. Takve mjere bi mogle poslužiti kao upozorenje i signal Srbiji da ne može ignorisati svoje obaveze prema međunarodnoj zajednici.
Na kraju, iako su primjedbe Maxa Primorca izazvale negativne reakcije, on je bio jedini učesnik koji je iznio ekstremno pesimistički narativ o Bosni i Hercegovini. Ostali govornici su se složili u ocjenama o važnosti teritorijalnog integriteta. Kritizirali su secesionističke politike i pozivali na jaču podršku Sjedinjenih Država. Ova sjednica jasno pokazuje da postoji širok konsenzus među američkim zakonodavcima o potrebi za stabilizacijom i jačanjem Bosne i Hercegovine kao ključnog elementa sigurnosti u cijelom regionu.
Osim političkih implikacija, važno je napomenuti i humanitarne aspekte. Bosna i Hercegovina se i dalje suočava s posljedicama rata devedesetih godina, uključujući ekonomske izazove i migracije mladih. Ove perspektive često ostaju zanemarene u diplomatskim raspravama, ali su od suštinskog značaja za budućnost zemlje. U tom kontekstu, međunarodna zajednica mora osigurati da se fokusira ne samo na političke aspekte, već i na ekonomski i socijalni razvoj, kako bi se osigurala dugoročna stabilnost i prosperitet.
