Aleksandar Stanković: Medijski Most između Hrvatske i Srbije
Aleksandar Stanković, renomirani voditelj i novinar, stekao je reputaciju kao jedan od najutjecajnijih medijskih lica u Hrvatskoj kroz svoju emisiju “Nedjeljom u 2”. Njegov pristup temi nacionalnog identiteta i međusobnih odnosa između Hrvata i Srba predstavlja primjer kako mediji mogu biti platforma za konstruktivan dijalog.
Rođen u Bačkoj Topoli, Stanković dolazi iz porodične pozadine koja uključuje majku Hrvaticu i oca Srbina, što mu omogućava jedinstveni pogled na kompleksnost identiteta u postjugoslavenskom društvu, gdje su povijesne tenzije i politička previranja ostavila duboke ožiljke.
Nakon smrti oca, koji je bio oficir JNA, Stanković se preselio u Zagreb sa svojom majkom. Ova lična tragedija oblikovala je njegov pogled na svijet i doprinijela razvoju empatije prema onima koji su pogođeni ratom i nacionalnim sukobima.
On otvoreno priznaje da ga ne vrijeđa kada ga nazivaju Jugoslavenom, smatrajući da bi, da su svi ostali Jugoslaveni, rat bio izbjegnut. Ova izjava odražava njegovu težnju ka pomirenju i izgradnji mostova između naroda, umjesto produbljivanja podjela.
Njegovo iskustvo može poslužiti kao snažan primjer kako pojedinci, čak i s traumatičnim iskustvima, mogu birati putem dijaloga i razumijevanja.
Odabir Gostiju i Konstruktivni Dijalog
U svojoj emisiji, Stanković često dovodi goste iz Srbije, ali je s vremenom odlučio da preispita tu praksu. Njegov pristup uključuje odbijanje pozivanja nacionalista, jer smatra da takvi razgovori ne doprinose poboljšanju odnosa između dvije zemlje.
Njegov cilj je osigurati da intervjui budu konstruktivni i da ne budu ispunjeni emocijama koje bi mogle izazvati dodatne tenzije. Odbijanje da intervjuira predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, dodatno naglašava njegovu posvećenost dijalogu koji vodi ka pomirenju, a ne sukobu.
Stanković smatra da bi previše postavljanja pitanja o Vučićevoj prošlosti moglo dovesti do sukoba ega. Umjesto toga, on se fokusira na teme koje mogu potaknuti dijalog i razumijevanje.
Njegova sposobnost da prepozna kada je razgovor kontraproduktivan čini ga jedinstvenim novinarom u vremenu kada je medijsko okruženje često zasićeno senzacionalizmom i polarizacijom. Kroz pažljivo biranje tema i formiranje pitanja, Stanković nastoji stvoriti atmosferu u kojoj su gosti slobodni govoriti bez straha od napada ili osude.
Medijska Scena: Razlike između Hrvatske i Srbije
Stanković je također komentirao razlike u medijskim scenama između Hrvatske i Srbije. On ističe da je novinarstvo u Srbiji brutalnije, s posebnim naglaskom na to kako se pojedini mediji ponašaju prema ljudima u teškim socijalnim situacijama.
Prema njegovim riječima, neka od najpoznatijih televizijskih kuća u Srbiji iskorištavaju senzacionalizam kako bi povećale svoju gledanost, često bez obzira na etičke norme. Ovo podizanje gledanosti na račun ljudskih sudbina Stankovića zabrinjava i vjeruje da u Hrvatskoj postoji regulatorno tijelo koje može reagirati na takve situacije.
Njegova autonomija na HRT-u, gdje ima slobodu biranja tema i gostiju, omogućava mu da vodi emisije koje teže afirmaciji i konstruktivnim razgovorima.
On nastoji izgraditi platformu koja će doprinijeti boljem razumijevanju među ljudima iz regije, naglašavajući da je moguće stvoriti drugačiju sliku o Srbiji, koja nije nužno povezana s dominantnim narativima.
Njegov rad također podstiče druge novinare da preispitaju svoje pristupe i načine izvještavanja kako bi se stvorila prostora za dijalog, umjesto sukoba.
Značaj Stankovićevog Rada i Poruka za Budućnost
Stankovićeva priča i njegovi stavovi naglašavaju važnost međusobnog poštovanja i razumijevanja u prevazilaženju nacionalnih i političkih podjela. Njegov pristup novinarstvu predstavlja primjer kako mediji mogu igrati ključnu ulogu u izgradnji boljih odnosa među narodima, nudeći platformu za dijalog i razmjenu ideja.
On se zalaže za pristup koji uključuje otvaranje prostora za različita gledišta, čime se smanjuje polarizacija i jača zajednički identitet koji prevazilazi nacionalne granice.
U današnjem svijetu, gdje se granice između naroda često čine neprolaznim, Stankovićev rad može poslužiti kao inspiracija za mnoge. Njegova posvećenost izgradnji otvorenog i tolerantnog društva predstavlja svjetlo nade za sve koji traže put ka pomirenju.
Kroz konstruktivne razgovore i odbacivanje mržnje, moguće je ostvariti bolje sutra za sve nas, bez obzira na nacionalnost ili etničku pripadnost.
Njegova vizija medijskog prostora kao mjesta za dijalog i saradnju može pomoći u stvaranju stabilnijeg i mirnijeg regiona, gdje će se različitosti slaviti umjesto da se koriste kao izgovor za sukobe.
