Otkrivanje spomenika “Cvijet Srebrenice” u UN-u: Simbol sjećanja i pravde
Na svečanoj ceremoniji održanoj 17. novembra u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku, otkriven je spomenik pod nazivom “Cvijet Srebrenice”, djelo talentiranog bosanskohercegovačkog umjetnika Adina Hebiba. Ovaj spomenik je posvećen žrtvama genocida u Srebrenici i predstavlja snažan podsjetnik na jedan od najmračnijih trenutaka u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Genocid u Srebrenici, koji se desio u julu 1995. godine, ostavio je duboke ožiljke na kolektivnoj svijesti naroda ne samo u Bosni i Hercegovini, već i širom svijeta. “Cvijet Srebrenice” je stoga više od običnog monumenta; to je simbol bola, ali i otpora i nade.
Ceremoniji su prisustvovali visoki zvaničnici iz Bosne i Hercegovine, uključujući članove Predsjedništva Denis Bećirovića i Željka Komšića, ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, te Muniru Subašić, predsjednicu Udruženja Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa. Svaka od ovih ličnosti donijela je svoju perspektivu na događaj, reflektujući različite aspekte sjećanja na prošlost. Ovaj događaj je bio mnogo više od formalnog otkrivanja spomenika; on je simbolizovao borbu za pravdu i sjećanje na nevine žrtve. Mnoge majke Srebrenice, koje su izgubile svoje sinove i muževe, bile su prisutne, a njihove suze su govorile više od riječi. One su, na neki način, postale živi simboli otpora i snage.
Poruke koje odjekuju
Ambasador BiH pri UN-u, Zlatko Lagumdžija, u svom obraćanju naglasio je značaj ovog spomenika posebno u kontekstu globalnih kriza. Istakao je da je inicijativa za postavljanje spomenika pokrenuta u trenutku kada je svijet bio suočen s ratom u Ukrajini, dok su se istovremeno dešavali teški zločini u Gazi. Ova paralela ukazuje na to da se historijske tragedije ne smiju zaboraviti, već ih treba koristiti kao lekciju za buduće generacije. U tom smislu, “Cvijet Srebrenice” poziva sve nas da preispitamo vlastite vrijednosti i ponašanje prema drugim narodima. Da li smo zaista naučili iz prošlosti ili ponovo ponavljamo iste greške?
Lagumdžija je ukazao na to da tri decenije nakon genocida u Srebrenici, svijet ne smije zaboraviti razmjere zločina koji su počinjeni. Njegova izjava da je Bosna i Hercegovina jedinstvena država i da rata neće biti, odjeknula je među prisutnim diplomatama, pružajući nadu u stabilnost i mir u regionu. Ovaj spomenik nije samo fizička struktura; on nosi sa sobom poruku otpora i oprosta. To je poziv na jedinstvo i pomirenje, ali i opomena da ne zaboravimo prošlost. Spomenik također izaziva razmišljanje o tome kako se suočiti s nerazjašnjenim pitanjima i bolnim sjećanjima koja i dalje progonjuju porodice žrtava.
Pravno priznanje i međunarodna podrška
U nastavku svog izlaganja, Lagumdžija se osvrnuo na presude Haškog tribunala, koje su jasno utvrdile genocid u Srebrenici i genocid u Ruandi. Ove presude predstavljaju važan pravni okvir za prepoznavanje i sankcionisanje sličnih zločina. Rezolucija Generalne skupštine UN-a iz maja 2024. godine, kojom je 11.
juli proglašen međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, dodatno osnažuje ovu borbu za pravdu. Ova rezolucija je ključna, jer daje legitimitet borbi za pravdu i priznanje žrtava, kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou.
Mnoge države su podržale ovu rezoluciju, pokazujući da sjećanje na genocid nije samo pitanje Bosne i Hercegovine, već univerzalno pitanje ljudskih prava i pravde.
Lagumdžija se zalaže za istinu, naglašavajući da na informativnoj tabli pored spomenika ne piše ko je počinio genocid, zbog ograničenja sadržanih u tekstu Rezolucije. Ipak, on je istakao da su činjenice jasne i da je genocid izvršila Vojska Republike Srpske pod komandom Ratka Mladića. Ovaj aspekt je ključan za razumijevanje zločina i potrebu za suočavanjem s prošlošću. Priznavanje krivice i suočavanje s posljedicama zločina je neophodno za izgradnju povjerenja među narodima i budućnost bez mržnje.
Regionalni odnosi i izazovi
U okviru ceremonije, Lagumdžija je također govorio o izazovima s kojima se BiH suočava na međunarodnoj sceni. Očekivao je podršku Srbije za Rezoluciju, posebno u svjetlu Deklaracije Skupštine Srbije iz 2010. godine, koja je priznala genocid u Srebrenici.
Međutim, aktuelna vlast u Srbiji odlučila je da ne podrži ovu važnu inicijativu, čime je propuštena prilika za unapređenje regionalnih odnosa. Ova situacija naglašava potrebu za dijalogom i pomirenjem, kao i za preuzimanjem odgovornosti od strane svih aktera u regionu.
Kroz otvoreni dijalog i saradnju, regionalni lideri mogu raditi na izgradnji boljeg budućeg okruženja za sve narode u bivšoj Jugoslaviji.
Lagumdžija se sjetio i svojih napora tokom rata u BiH, ukazujući na svoju obavezu da se bori za istinu o prošlosti. Njegov angažman nije samo politički; to je moralna dužnost prema žrtvama i njihovim porodicama, kako bi se osiguralo da se slični zločini nikada ne ponove. Ova borba za pravdu je zajednička odgovornost svih nas, kako bi se izgradio miran i pravedan svijet.
Zaključak: Spomenik kao trajni podsjetnik
Spomenik “Cvijet Srebrenice” je postavljen u srcu Ujedinjenih nacija kao trajni podsjetnik na srebreničku tragediju i moralnu obavezu prema žrtvama. Njegovo postavljanje, zajedno sa Rezolucijom UN-a i intenzivnim diplomatskim angažmanom BiH, jasno ukazuje na promjenu međunarodnog okvira oko Bosne i Hercegovine.
Analitičari sugeriraju da bi međunarodni tretman BiH mogao ući u novu fazu, u kojoj će se jače insistirati na pravdi, istini i suočavanju s prošlošću. Ovaj spomenik ne samo da nas podsjeća na tragediju, već i na snagu ljudskog duha da se bori za pravdu i istinu.
Ovaj niz događaja ukazuje na sve veću potrebu za zaštitom istine, jačanje međunarodnog poretka i podršku stabilnosti u BiH. U tom kontekstu, spomenik “Cvijet Srebrenice” nije samo umjetničko djelo; on je simbol nade, sjećanja i neizmjernog stradanja, koji poziva sve nas na odgovornost prema prošlosti i bolju budućnost. Na ovaj način, “Cvijet Srebrenice” postaje svjetionik pravde, pozivajući sve nas da preuzmemo odgovornost za očuvanje istine i izgradnju mira, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i širom svijeta.
