Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Ova priča istinski prikazuje duboku ljubav i poštovanje koje čovjek gaji prema svojoj majci, kao i trajan uticaj njenih žrtava i dobročinstava na njegov život. Evo kako bi mogla izgledati njezina prepričana verzija:
Jedan čovjek iz Rožaja nosio je u sebi neizmjeran dug prema svojoj majci, koja je umrla prije nego što je on započeo svoju karijeru kao nastavnik. Od najranijih dana, majka mu je bila neumorno posvećena, krojeći odjeću kako bi osigurala sredstva za njegovo obrazovanje. Njena odlučnost da on završi fakultet i uspješno se zaposli bila je neosporna.
Kada je napokon pronašao posao, njegova namjera je bila da dio svoje plate posveti majci kao zahvalu za njeno žrtvovanje. Međutim, sudbina je bila okrutna, jer je majka umrla prije nego što je ikada primio svoju prvu platu. Njegovo srce bilo je slomljeno od tuge, a suze su tekle dok je tugujući razmišljao o svojoj majci.
Nakon majčine smrti, čovjek je zakleo sebe Allahu da će svaki mjesec izdvajati četvrtinu svoje plate za siromašne, s nakanom da se nagrada za tu sadaku uračuna majci. Svaki dan, bez izuzetka, obavljao je svoje molitve s posebnim nakanama za svoju majku, čak i kopao bunare kao trajnu sadaku u njen spomen.
Jednog dana, dok je klanjao u džamiji, primijetio je da se postavlja rashladni uređaj za vodu. Bio je ganut jer je u mnogim džamijama ugradnju rashladnika financirao upravo on, no u svojoj džamiji to nije učinio. Dok je razmišljao o tome, imam džamije prišao mu je i rekao: “Ebu Muhammede, Allah te nagradio zbog ovog dobrog djela!” Čovjek je zbunjen odgovorio da nije on postavio uređaj.
Tada je njegov sin pristupio, poljubio ga u ruku i rekao: “Babo, ja sam donio ovaj uređaj, ali sam sevabe namijenio tebi. Prihvati ovo kao moj dar tebi, neka ti to bude nagrada od mene za sve što si učinio za nana, odnosno za mamu.”
Čovjek nije mogao vjerovati svojim ušima. Njegov sin, tek prvi razred srednje škole, sakupljao je džeparac i poklone kako bi iznenadio svog oca ovim dobrotvornim činom. Tada je shvatio da nijedno dobročinstvo, posebno ono prema roditeljima, neće proći neprimijećeno ili nezapaženo. Njegova majka, iako fizički odsutna, živjela je kroz ova dobročinstva i ljubav koju je njegov sin nastavio iskazivati prema njemu.
Ova priča podsjeća nas na snagu ljubavi prema roditeljima, na moć dobročinstva i na dubinu vjere koja pokreće ljudska djela dobra.
