Finansijska Strategija Srbije: Uloga Narodne Banke i “Specijalna Operacija”
U posljednjih deset godina, finansijski doprinos Narodne banke Srbije (NBS) državnom proračunu znatno je opao, ostavljajući ozbiljne posljedice na finansijsku stabilnost zemlje. Ova situacija je postala toliko kritična da su zabilježene godine u kojima država nije primila ni jedan dinar od centralne banke. Pitanje smanjenja prihoda iz NBS-a postalo je tema javne rasprave nakon nedavne izjave predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, na izvanrednoj sjednici Vlade 16. novembra. Tokom ove sjednice, Vučić je naglasio da će država, ukoliko bude potrebno, obezbijediti sredstva za stabilizaciju situacije u velikim državnim kompanijama, što dovodi do ključnog pitanja: kako će se ovo odraziti na ekonomsku politiku Srbije?
Tokom sjednice, Vučić je spomenuo i “specijalnu operaciju”, što je odmah izazvalo lavinu spekulacija među analitičarima i medijima. Ova operacija ima za cilj rješavanje problema koji su se nagomilavali tokom godina, uključujući visoke dugove i finansijske obaveze velikih državnih kompanija. Na čelu operacije, prema njegovim riječima, nalaze se guvernerka NBS-a Jorgovanka Tabaković i ministar financija Siniša Mali. Iako se na sjednici nije detaljno objašnjavala priroda ove operacije, jasno je da će NBS igrati ključnu ulogu u njenoj realizaciji, što dodatno otvara pitanja o planiranim finansijskim potezima i njihovim potencijalnim posljedicama.
Samo osam dana nakon Vučićeve izjave, NBS je izvršila uplatu od 33,86 milijardi dinara (oko 288,6 miliona eura) u državni proračun, na osnovu viška prihoda iz završnog računa za prethodnu godinu. Ova uplata predstavlja rekordan iznos, čak 2,7 puta veći od prethodne rekordne uplate, koja je iznosila 12,3 milijarde dinara. Ovakva izvanredna uplata dodatno je podigla tenzije i sumnje u političkim krugovima, jer je za 4,1 milijardu dinara veća od ukupnog iznosa koji je NBS uplatila tokom prethodnih pet godina zajedno. Takvi potezi unose dodatnu nesigurnost u već pritisnuti ekonomski sistem Srbije i izazivaju pitanja o dugoročnoj održivosti ovakvog pristupa.
Analitičari sugeriraju da bi ova neuobičajeno velika uplata mogla biti samo prvi korak u Vučićevom “specijalnom operaciji”. U javnosti se često nagađa da se ova operacija odnosi na ubrzano prikupljanje sredstava za sanaciju finansijske situacije velikih državnih kompanija, uključujući potencijalne obaveze, dugove ili gubitke koji bi mogli opteretiti proračun. Ovaj pristup ukazuje na to da je država zatražila od centralne banke da maksimalno preraspodijeli dobit iz prethodne godine kako bi se proračun što brže napunio svežim novcem. Ovaj način finansiranja mogao bi biti viđen kao privremeno rješenje koje ne adresira temeljne strukturne probleme u ekonomiji.
Centralna banka ima zakonsko pravo da preusmjeri višak prihoda u proračun, ali ovako velika uplata u kratkom periodu sugerira da je odluka donesena van uobičajenih finansijskih tokova. Ovaj potez je u političkim krugovima okarakteriziran kao “posebna, dogovorena operacija”. To znači da se država trudi da brzo stabilizuje finansijsku situaciju u strateški važnim kompanijama, a NBS se smatra ključnim instrumentom u tom procesu. Ova situacija je također izazvala zabrinutost među ekonomskim analitičarima koji se pitaju o održivosti ovakvog pristupa, kao i o njegovim dugoročnim posljedicama po ekonomski sistem Srbije.
U ovom kontekstu, očekuje se da će ovaj potez biti tek uvod u daljnje korake. Moguće su nove uplate, državne garancije ili direktne intervencije na tržištu. Ova situacija stavlja dodatni pritisak na NBS da ispuni svoju ulogu u održavanju finansijske stabilnosti zemlje, a istovremeno izaziva razne reakcije između političkih aktera i ekonomskih analitičara. Postavlja se pitanje koliko će ova “specijalna operacija” uticati na dugo očekivane reforme i stabilnost državnih kompanija, koje su često bile predmet kritike zbog neefikasnosti i lošeg upravljanja.
Finansijska stabilnost i održivost su ključni za ekonomsku budućnost Srbije. U trenutku kada se suočavamo s izazovima poput inflacije, povećanja troškova života i globalnih ekonomskih turbulencija, važno je da se donose strateške i dugoročne odluke koje će ne samo privremeno stabilizovati situaciju, već i stvoriti temelje za održiv rast. Također, bit će potrebno razviti transparentnije i odgovornije finansijske prakse kako bi se povratilo povjerenje građana i investitora u institucije i ekonomski sistem. Ova “specijalna operacija” možda je samo početak procesa koji će oblikovati ekonomsku politiku Srbije u narednim godinama, a njeni učinci će se tek pokazati u punoj mjeri.
