Južna gasna interkonekcija: Ključni projekat za energetsku sigurnost BiH
Projekt Južne gasne interkonekcije, koji Bosni i Hercegovini nudi mogućnost alternativnog snabdijevanja prirodnim gasom, ponovo je postao tema od velikog značaja nakon nedavnog sastanka u Atini. Ova inicijativa, koja okuplja zemlje Evropske unije, države iz srednje i istočne Evrope te Sjedinjene Američke Države, ima za cilj jačanje energetske sigurnosti i smanjenje zavisnosti od ruskih energenata. Sastanak je održan u okviru Partnerstva za transatlantsku energetsku saradnju (P-TEC), što dodatno naglašava globalni značaj ovog projekta.
Na ovom visokom nivou, razgovarali su federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Vedran Lakić, hrvatski ministar privrede Ante Šušnjar, te američki zvaničnici poput Chrisa Wrighta, ministra energetike SAD, i Douga Burguma, predsjednika Nacionalnog vijeća energetske dominacije. Sastanku se putem videoveze pridružio i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, što ukazuje na politički značaj i hitnost razgovora o ovom pitanju. Sudionici su se fokusirali na planirani gasovod koji bi povezivao Split, Imotski, Zagvozd, Posušje, Mostar i Novi Travnik, s dužinom od oko 180 kilometara.
Američki interes u energetskom sektoru Balkana
U svom središtu, razgovori su se vrtjeli oko razmatranja gasovoda koji bi Bosni i Hercegovini omogućio pristup prvom alternativnom izvoru gasa, van ruskog sistema. Diplomatski izvori naglašavaju da Washington vidi Južnu interkonekciju kao ključni energetski projekat koji bi mogao smanjiti utjecaj Rusije na Balkanu. S obzirom na trenutne geopolitičke tenzije, američki angažman u ovom projektu može se posmatrati kao strategija za jačanje zapadnog utjecaja u regionu. Iako su američki zvaničnici jasno naglasili da se „SAD neće direktno miješati u unutrašnje odnose u BiH“, njihovo aktivno sudjelovanje na sastanku sugerira da su Sjedinjene Američke Države duboko uključene u osiguravanje energetske stabilnosti na Balkanu.
Političke prepreke i izazovi implementacije
Međutim, implementacija projekta suočava se s brojnim političkim preprekama unutar Bosne i Hercegovine. Naime, stavovi HDZ-a BiH i insistiranje predsjednika stranke Dragana Čovića na formiranju novog gasnog preduzeća sa sjedištem u Mostaru predstavljaju ozbiljne izazove.
Prema informacijama iz izvora bliskih situaciji, Čović pokušava osigurati podršku Hrvatske, vjerujući da bi Zagreb mogao poslužiti kao posrednik prema američkoj administraciji. Ova politička dinamika dodatno komplikuje situaciju, jer se stranke u BiH često suočavaju sa unutrašnjim nesuglasicama koje otežavaju donošenje zajedničkih odluka.
Pristup i preferencije američke administracije
Iako Čović teži stvaranju paralelnih struktura, Washington se više puta usprotivio tim pokušajima, smatrajući da je BH Gas jedini tehnički i institucionalno osposobljen operator za vođenje projekta. Ovaj stav dijele i stranke Trojke (SDP, NiP, NS), koje su spremne razgovarati o kadrovskim rješenjima, ali se protive osnivanju novog preduzeća.
Sjedinjene Američke Države žele ubrzati realizaciju projekta, jer svako odlaganje povećava zavisnost regije od ruskog gasa i slabi zapadni utjecaj. Ova situacija postavlja dodatni pritisak na domaće političare da pronađu zajednički jezik i usmjere svoje napore ka realizaciji ovog vitalnog projekta.
Budućnost Južne interkonekcije i njene geopolitičke dimenzije
Južna interkonekcija, čija cijena se procjenjuje na oko 100 miliona eura, ima značajnu geopolitičku dimenziju. Prema izvorima bliskim američkoj administraciji, Washington ne planira miješati se u svako lokalno pitanje u BiH, ali će aktivno intervenirati u strateškim oblastima poput energetike, sigurnosti i stabilnosti regije.
Očekuje se da će domaće institucije pronaći model saradnje, ali Sjedinjene Američke Države neće ostati pasivne ukoliko dođe do novih političkih zastoja. Važno je napomenuti da bi realizacija ovog projekta mogla donijeti ne samo energetske benefite, već i doprinositi jačanju političke stabilnosti i regionalne saradnje.
Na kraju, Južna gasna interkonekcija predstavlja test političke zrelosti Bosne i Hercegovine i njenog kapaciteta da donosi odluke u skladu s vlastitim interesima i širim zapadnim ciljevima. Ovaj projekat ne samo da bi mogao osigurati održivo snabdijevanje prirodnim gasom, već bi takođe mogao doprinijeti jačanju političke stabilnosti i ekonomskog razvoja cijelog regiona. Bitno je da Bosna i Hercegovina pronađe zajednički jezik među političkim akterima i usmjere se ka strateškom cilju, kako bi se izbjegle eventualne krize i osigurala energetska održivost za buduće generacije.
