Verbalni Sukobi u Bosni i Hercegovini: Politička Komunikacija na Testu
U Bosni i Hercegovini, komunikacija među političarima sve više gubi na taktu i pristojnosti, što se posebno ogleda u posljednjim događajima koji su uzburkali javnost. Ovaj trend postaje sve očigledniji kroz nedavne verbalne sukobe, a jedan od najzvučnijih bio je onaj između zastupnika Socijaldemokratske partije (SDP) Redže Lemezana i članica Stranke demokratske akcije (SDA), među kojima se ističe Sebija Izetbegović. Incident koji je izazvao široku pažnju javnosti otvorio je važno pitanje o etici i standardima političke komunikacije u zemlji koja je u prošlosti često bila pogođena sukobima.
Sam incident počeo je kada je Lemezan na svojoj Facebook stranici komentarisao održavanje utakmice Eurolige između Hapoela iz Tel Aviva i Dubaija, koja se održala u sarajevskoj Zetri. Održavanje ovog događaja izazvalo je proteste među dijelom građana, koji su smatrali da ovakvi sportski događaji dovode u vezu mračne dijelove historije, uključujući genocid. Lemezan je u svom statusu iznio tezu da bi, ukoliko se određeni sportski događaji povezuju s genocidom, bilo logično očekivati slične proteste i protiv Crvene zvezde, kluba koji će u decembru gostovati u Sarajevu. Ova izjava je pokrenula lavinu reakcija, otvarajući prostor za daljnju analizu političke i društvene klime u zemlji.
Reakcije na Lemezanov komentar bile su brze i oštre, što pokazuje da je politička scena u Bosni i Hercegovini izuzetno napeta. Predsjednica Kantonalne organizacije Žene SDA, Amela Divović, optužila je Lemezana da je “pokazao ogromnu količinu gluposti”. Ova reakcija dodatno je podgrejala raspravu i natjerala mnoge da razmisle o tome kako se političari u Bosni i Hercegovini ponašaju prema kritici. U društvu gdje su stranačke podjele duboke, često se čini da se komunikacija srozava na lične uvrede umjesto konstruktivnog dijaloga, što dodatno otežava izgradnju povjerenja među političkim akterima i građanima.
Kao odgovor na Divovićkin komentar, Sebija Izetbegović nije ostala dužna. Njena izjava: “Do mene je, ja sam mu majku porodila. Mea culpa (Moja greška),” naišla je na brojne osude javnosti. Ova rečenica, koja dolazi od osobe koja je nekada bila na čelu važnih institucija poput Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu, dodatno je produbila percepciju o neprimjerenom ponašanju političara. Smatra se da ovakve izjave ne pridonose samo lošoj slici političkog diskursa, već i dodatno kompliciraju već postojeće tenzije unutar društva koje se bori s posljedicama konflikata iz prošlosti.
Lemezanov odgovor na ove napade bio je da su reakcije članica SDA pokazatelj nedostatka argumenata u njihovoj političkoj borbi. On je naglasio da se u njihovoj potrazi za političkim pozicijama ne biraju ni riječi ni metode. Ovaj komentar dodatno ukazuje na složenost političkog prostora u Bosni i Hercegovini. “Kada ponestane argumenata, ostane samo stil njihova vođe,” poručio je Lemezan, time čineći jasnu distinkciju između konstruktivnog dijaloga i destruktivnog ponašanja koje se često može primijetiti među političkim akterima. Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o tome kako se očekuje da političari komuniciraju, posebno u kontekstu etničkih i političkih tenzija koje još uvijek postoje u društvu.
Ovaj incident, kao i slični njemu, postavlja ozbiljna pitanja o standardima političke komunikacije u Bosni i Hercegovini. Kako političari mogu očekivati povjerenje građana kada se međusobno obračunavaju na ovakav način? U društvu gdje su političke stranke često podijeljene na etničkim i nacionalnim linijama, ključno je stvoriti prostor za konstruktivan dijalog koji će omogućiti rješavanje problema umjesto njihovog dodatnog produbljivanja. Ovaj incident nije samo odraz trenutne političke klime, već i podsjetnik na to koliko je važno da političari preuzmu odgovornost za svoje riječi i postupke.
U zaključku, ovaj slučaj je samo jedan od mnogih primjera neprimjerene komunikacije koja se sve više pojavljuje u političkom diskursu Bosne i Hercegovine. Da bi se izgradilo povjerenje među građanima, političari moraju prepoznati važnost konstruktivnog dijaloga i prestati se upuštati u lične napade. U suprotnom, politička scena će ostati u začaranom krugu sukoba, a građani će postati svakodnevno svjedoci verbalnih obračuna umjesto produktivnog razgovora o budućnosti zemlje. Na kraju, potrebno je preispitati i redefinisati standarde političke komunikacije, kako bi se osiguralo da se Bosna i Hercegovina kreće ka stabilnijem i kohezivnijem društvu.
