Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da jednoglasno nominira bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir izazvala je snažne reakcije u javnosti i političkim krugovima. Ovaj potez, koji su zajednički podržali svi članovi Predsjedništva – Denis Bećirović, Željko Komšić i Željka Cvijanović, otvorio je brojna pitanja o motivima i političkoj simbolici odluke, posebno imajući u vidu aktuelni kontekst sukoba u Pojasu Gaze.
U saopćenju iz Predsjedništva navedeno je da je nominacija rezultat „Trumpovog angažmana na uspostavljanju trajnog mira na Bliskom istoku“, te da su njegovi diplomatski potezi, prema ocjeni članova Predsjedništva, imali presudan značaj u posredovanju između izraelske i palestinske strane. Odluka je predstavljena kao izraz priznanja za napore u „zaustavljanju sukoba i otvaranju novog procesa pomirenja“ u regiji koja već decenijama trpi posljedice rata i političkih podjela.
Ova odluka, donesena konsenzusom sva tri člana, formalno je prva zvanična nominacija iz Bosne i Hercegovine za naredni ciklus dodjele Nobelove nagrade za mir. Ipak, njen sadržaj i simbolika izazvali su buru reakcija, posebno u domaćoj javnosti, s obzirom na to da su izraelske vojne operacije u Gazi u posljednjih godinu dana izazvale stravične ljudske žrtve, uključujući i hiljade poginule djece i civila.
Posebno je zanimljivo što se ideja o nominaciji Trumpa pojavila još u augustu ove godine, kada je prijedlog inicirala Željka Cvijanović, tada uz obrazloženje da je riječ o „čovjeku koji je pokazao sposobnost da pokrene mirovne procese na globalnom nivou“. Međutim, tadašnji prijedlog nije uvršten u dnevni red sjednice Predsjedništva jer, kako su tvrdili Bećirović i Komšić, nije bio pripremljen u skladu s formalnim procedurama i nije ispunjavao potrebne kriterije.
U novembru je, međutim, prijedlog ponovo vraćen na dnevni red, nakon što su formalni uslovi ispunjeni, te je izglasan jednoglasno. Taj podatak posebno je zaintrigirao javnost, jer su se upravo Bećirović i Komšić, koji su u augustu bili protiv, sada odlučili glasati za.
Na društvenim mrežama i medijskim platformama odmah su se pojavili brojni komentari, među kojima je najzapaženiji onaj advokata i novinara Senada Pećanina, poznatog po britkim i često satiričnim reakcijama na politička dešavanja. On je na svom profilu objavio ironičnu zamišljenu situaciju iz budućnosti, napisavši:
“Razgovor Denisa Bećirovića i Željka Komšića sa unučadima, oktobar 2045. godine:
– Deda, šta si ti radio kada su Izraelci, uz američku pomoć i podršku, izvršili genocid u Gazi, kada su pobili desetine hiljada djece?
– Otkud ti znaš za genocid? Ja sam… ovaj… otkud tebi to pitanje? Hajde da se igramo, hajde da ti deda kupi čokoladu!”
Ova objava Pećanina bila je očita kritika moralne i političke kontradikcije odluke Predsjedništva BiH. Njegov komentar implicira da su, prema njegovom mišljenju, članovi Predsjedništva zanemarili realnost stradanja palestinskog naroda, dajući simboličnu podršku osobi koja je u međunarodnim krugovima često optuživana za poticanje izraelske agresivne politike.
Reakcije građana i analitičara na ovu temu mogle bi se podijeliti u tri glavne grupe:
-
Kritičari odluke, koji smatraju da je nominacija Trumpa moralno neprihvatljiva jer dolazi u trenutku kada izraelske snage, uz američku podršku, vrše brutalne napade na Gazu.
-
Pristalice političkog pragmatizma, koje tvrde da je odluka Predsjedništva tek simbolična diplomatska gesta kojom BiH želi pokazati da se svrstava uz velike sile i učestvuje u međunarodnim procesima.
-
Oni koji odluku vide kao ironiju ili politički performans, smatrajući da je svrha odluke više unutrašnja – da se prikaže jedinstvo Predsjedništva, koje rijetko djeluje složno.
U političkom smislu, odluka ima višeslojan značaj. S jedne strane, ona pokazuje da je Predsjedništvo BiH nakon dugo vremena postiglo saglasnost, što se u zemlji s dubokim političkim podjelama rijetko dešava. S druge strane, taj „jedinstveni stav“ došao je u trenutku kada međunarodna javnost masovno osuđuje izraelske operacije u Gazi, što odluku BiH čini posebno kontroverznom.
Mnogi su u domaćoj i regionalnoj javnosti ovu odluku doživjeli kao pokušaj pranja imidža Donalda Trumpa, čovjeka koji je tokom svog mandata otvoreno podržavao izraelsku vladu i priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela – potez koji je tada izazvao talas nasilja na Bliskom istoku. Time se, prema mišljenju analitičara, BiH našla na pogrešnoj strani moralne i istorijske percepcije.
U konačnici, reakcije na ovu nominaciju nisu samo odraz političkih stavova, već i šireg pitanja: kako se jedna država postavlja prema globalnim moralnim pitanjima i ljudskim tragedijama. Pećaninov komentar, iako satiričan, otvorio je dublju dilemu – hoće li buduće generacije pitati svoje pretke ne o onome što su govorili, već o tome šta su ćutke podržavali?
Odluka Predsjedništva BiH da nominira Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir tako je postala više od puke vijesti – ona je simbol političkog paradoksa zemlje koja je i sama preživjela rat, a sada podržava čovjeka čije su politike, prema mnogima, doprinijele novim ratnim stradanjima. Ironija historije, kako bi rekao Pećanin, možda će jednog dana postati neugodna lekcija za one koji su mislili da se mir može graditi ignorisanjem patnje drugih.
