Uvod
Nedavna izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika o potrebi da se Federacija Bosne i Hercegovine podijeli na dva dijela – hrvatski i bošnjački – izazvala je burne reakcije širom političke scene u BiH. Dodik je takvu podjelu predstavio kao „trajni model stabilnosti i političkog balansa“ u zemlji, dok je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović istovremeno ponovio zahtjeve za „legitimnim predstavljanjem Hrvata“ kroz izmjene Izbornog zakona. Ove izjave otvorile su niz pitanja o političkoj budućnosti države, odnosima između entiteta, te stvarnim namjerama ključnih aktera na političkoj sceni.
Razrada
Prema riječima Milorada Dodika, rješenje za višegodišnju političku i institucionalnu krizu leži u „preustroju Federacije BiH“ tako da se stvore dva entiteta – hrvatski i bošnjački – čime bi Bosna i Hercegovina faktički dobila treći entitet. On smatra da bi takva struktura „omogućila funkcionalniju državu“ i „osigurala ravnopravnost triju naroda“. Njegova vizija, kako kaže, ne znači raspad države, već „realno prilagođavanje političkoj stvarnosti“.
Dragan Čović, s druge strane, ističe da HDZ BiH ne odustaje od evropskog puta i da je fokus stranke na „ustavnoj i izbornoj ravnopravnosti Hrvata“. Po njemu, legitimno predstavljanje je osnovni uslov za stabilnu Bosnu i Hercegovinu, a promjene Izbornog zakona su neophodne da bi se to ostvarilo.
Ipak, reakcije iz Federacije BiH na Dodikove i Čovićeve izjave bile su izuzetno oštre. Lider Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković izjavio je da je „priča o trećem entitetu jednako realna kao i Dodikove stalne prijetnje secesijom Republike Srpske“. Naglasio je da Dodik koristi sličnu retoriku već godinama, i da se iza nje krije pokušaj stvaranja političke nestabilnosti koja mu omogućava kontrolu nad situacijom.
Posebno je zapažena reakcija Sabine Ćudić, predsjednice Naše stranke, koja je oštro kritikovala i Dodika i Čovića. Prema njenom mišljenju, Dragan Čović zapravo nema iskrenu namjeru da mijenja Izborni zakon, jer mu sadašnji sistem savršeno odgovara. Kako kaže Ćudić:
-
„Čović ne želi reformu jer mu trenutni izborni model daje monopol nad hrvatskim biračkim tijelom.“
-
„Kada je samovoljno poslao prijedlog izmjena Izbornog zakona u Dom naroda, bez dogovora s partnerima iz Federacije i opozicijom u RS-u, pokazao je da je pod direktnim uticajem Dodika.“
Prema njoj, iza takvih poteza stoji politička trgovina između HDZ-a i SNSD-a, čiji je cilj očuvanje statusa quo, a ne demokratizacija sistema.
Stručnjaci za ustavno pravo naglašavaju da je Dodikov prijedlog pravno neodrživ i potpuno nerealističan. Profesor Davor Trlin objašnjava da bi bilo kakva promjena teritorijalne organizacije BiH zahtijevala duboke ustavne reforme:
-
izmjene Ustava BiH,
-
dvotrećinsku većinu u Parlamentarnoj skupštini,
-
te saglasnost Doma naroda.
Bez tih uslova, Dodikove ideje ostaju samo politička retorika i instrument pritiska na partnere u Federaciji.
Analitičari dodatno upozoravaju da zajedničko djelovanje SNSD-a i HDZ-a BiH najavljuje nastavak političkih blokada, naročito u vezi sa ključnim državnim pitanjima poput usvajanja budžeta BiH.
Stranke Trojke – SDP BiH, NiP i Naša stranka – već su javno poručile da neće više pregovarati sa SNSD-om, što znači da je proces donošenja odluka u državnim institucijama ozbiljno ugrožen. Time se postavlja pitanje: može li Bosna i Hercegovina uopće usvojiti budžet bez saradnje tih blokova?
Ova situacija jasno pokazuje nekoliko važnih tačaka:
-
Politička saradnja između Dodika i Čovića sve više liči na strateški savez radi očuvanja vlastitih pozicija.
-
Federacija BiH ostaje u pat-poziciji između zahtjeva za legitimnim predstavljanjem i otpora prema podjeli entiteta.
-
Institucije države nalaze se pod pritiskom stalnih blokada i međustranačkih sukoba.
Takva atmosfera ne samo da usporava reformske procese, već ugrožava evropski put BiH, koji bi trebao biti zajednički cilj svih aktera.
Zaključak
Izjava Milorada Dodika o stvaranju trećeg entiteta ponovo je otvorila pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine i njenog institucionalnog ustroja. Dok Dodik i Čović nastavljaju zagovarati ideje o „legitimnosti“ i „novom preustroju Federacije“, predstavnici Trojke i brojni stručnjaci ukazuju da su takvi prijedlozi ne samo neostvarivi, nego i opasni za stabilnost zemlje.
Sabina Ćudić posebno upozorava da iza svega stoji politički interes, a ne stvarna želja za reformom. Njen stav, podržan od dijela javnosti, odražava rastuće nezadovoljstvo politikom HDZ-a i SNSD-a, ali i zabrinutost da BiH može ostati blokirana još dugo.
Ako se nastavi postojeća dinamika – bez dijaloga, bez kompromisa i uz dominaciju ličnih i etničkih interesa – BiH bi mogla zapasti u najozbiljniju institucionalnu krizu posljednjih godina. Kako sada stvari stoje, ideja o trećem entitetu nije ništa više od političke provokacije, ali njene posljedice na međunacionalne odnose i evropske integracije zemlje mogle bi biti dugoročne.
U konačnici, BiH se i dalje nalazi na raskršću između evropske budućnosti i unutrašnje političke podjele, a put kojim će krenuti zavisi od spremnosti lidera da napuste retoriku sukoba i izaberu dijalog kao jedini put naprijed.
